Jahao jednog dana mladi Nasrudin na magarcu i desi se da u punom kasu padne s magarca. Vidjevši to djeca ga počnu ismijavati:
– Pao Nasrudin s magarca! Pao Nasrudin s magarca!
A Nasrudin kao da se ništa nije desilo odgovori:
– E, luda djeco! Da nisam pao s magarca, najposlije bih svakako morao sjahati s njega.
Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 12.