Autor: Nedžmija Hadžić
Koliko često ste prošli pored ispružene ruke, ne dajući joj ništa, jer niste imali kod sebe dovoljno novca ili ste posumnjali u potrebe te osobe koja prosi, a onda ste čitav dan samo razmišljali o toj ispruženoj ruci i pitali se da li ste zaista ispravno postupili.
Međutim, jeste li ikada pomislili da sadaka nije samo novac, da sadaku možete dati i na druge načine. Božiji Poslanik je jednom rekao: „Osmijeh na tvom licu kada susretneš čovjeka je sadaka.“
Pa zašto se onda svi kada se spomene sadaka pravdamo neimaštinom, a zapravo smo svi u mogućnosti da poklonimo osmijeh, makar jednom dnevno.
I to ne samo osmijeh, možemo svaki dan uputiti bar jednu lijepu riječ onome kome je ta riječ potrebna.
Nedavno sam bila u situaciji da mi je osmijeh-sadaka jako trebala, a o lijepoj riječi da ne govorim, ali nažalost nisam dobila niti jedno niti drugo.
Moj dvogodišnji sin je bio u bolnici, po prvi put, i ja sam se pomalo osjećala izgubljeno. Doktori koji su ulazili u našu sobu bili su veoma škrti na riječima. Niko mi nije rekao da se ne brinem, da će sve biti dobro, a kamoli šta drugo.
Onda je došla medicinska sestra koja je nosila mahramu. Kada sam je ugledala osjetila sam radost i pomislila da će konačno neko, ako ni zbog čega drugog onda zbog naših mahrama, uputiti mi blagi osmijeh utjehe (sadaku) ili bar lijepu riječ.
Ali na moje veliko iznenađenje, ta medicinska sestra je bila samo još jedan medicinski radnik koji je radio svoj posao bez osjećaja i potrebe da onome ko stoji kraj njega uputi neki lijep gest koji će umiriti njegovu nervoznu dušu.
To nisam mogla prešutjeti. Ali kada sam joj rekla da sam od nje najviše očekivala kako pomoći tako i lijepih riječi, ona je samo izašla.
U tom trenutku sam se razočarala u mnoge stvari, ali najviše u to što neko sa mahramom nema osjećaj milosti i blagosti koje bi trebao da ima. Postavljala sam sebi mnoga pitanja i pokušavala opravdati njeno ponašanje. Možda je ta žena zaista samo radila svoj posao, možda su se njena osjećanja milosti negdje u obavljanju tog posla izgubila… Ali sva ta objašnjenja bila su mi blijeda, jer mahramu nositi znači biti iznad svih i pokazati da te tvoja mahrama podstiče da radiš dobro i onda kada to od tebe najmanje očekuju. Pokrivenoj ženi ne treba i ne smije biti dovoljno da odradi svoj posao, primi platu i ode mirno kući spavati. Ona uvijek treba da bude spremna da dā više i bolje kako bi dokazala da njena mahrama nije ono po čemu je treba vrednovati nego njena dobra djela koja su odraz nošenja mahrame.
I dok se neke pokrivene žene bore da pokažu da ih njihova mahrama podstiče da rade dobra djela, slušajući ne tako pristojne riječi od nekih ne tako tolerantnih ljudi, koji se boje svega onoga što je drugačije, druge zanemaruju svoj status i mogućnosti da toj mahrami još više utru put u činjenju dobra i da pokažu da nositi mahramu znači biti bolji, a ne biti zaostao, da nositi mahramu ne znači biti poput svih onih koji ne znaju da je osmijeh i lijepa riječ najvrednija sadaka koju možemo udijeliti drugima.
Mahrama je izazov sa kojim se ne može svako nositi, ali svako se mora truditi. Neke od nas u tome uspiju jer se trude i pokušavaju, a neke ne uspiju.
Ne kažem da je ta medicinska sestra trebala samo oko mene i moga djeteta hodati, ali kažem da bi bilo lijepo da je ta medicinska sestra bolja i drugačija od ostalih i to ne samo prema meni, već i prema svima onima koji imaju potrebu za osmijeh-sadakom. Zbog mahrame na nju svi gledaju na drugačiji način očekujući više osjećajnosti, pažnje i svakako osmijeh utjehe. I sve to, ne zbog nje, već zbog mahrame koju nosi.
Na ponašanje pokrivene žene ili djevojke, nažalost, ne gleda se samo kao na njeno lično ponašanje već se to pripisuje svim ženama i djevojakama sa mahramom. Nažalost, živimo u svijetu, gdje je ženi teško, a pokrivenoj je zasigurno teže i zato one koje su izgradile nešto u svom životu moraju uzimati u obzir i one koje dolaze iza njih. Svako od nas pored toga što krči sopstveni put kroz život, to čini i za one koje tek dolaze. Sve ono što jedna pokrivena žena danas postigne u jednom dijelu života, to će olakšati put onoj koja dolazi iza nje.
I zato moramo nastojati što više udjeljivati osmijeh-sadaku. Možda vama vaš osmijeh ne znači mnogo, ali nekome zasigurno može promijeniti život nabolje, ako ne dugoročno onda bar u trenutku dok mu se osmjehujete.