Prvaci sinova Israilovih poslije Mûsāa svome vjerovjesniku su rekli:
„Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!“
„Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude propisana?“, reče on.
„Zašto da se ne borimo na Allahovu putu“, rekoše, „mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?“
A kad im borba bi propisana, oni, osim malog broja njih, zatajiše. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni.
„Allah vam je odredio Taluta za vladara“, reče im vjerovjesnik njihov.
„Odakle da nam još on bude vladar kad smo mi preči od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato“, rekoše oni.
„Allah je njega da vama vlada izabrao“, reče on, „i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoće. Allah je neizmjerno dobar i On zna sve.“
„Znak njegove vlasti“, reče im vjerovjesnik njihov, „bit će kovčeg koji će vam stići, koji će meleki nositi, u kome će biti smirenje za vas od Gospodara vašeg i ostatak onoga što su Mûsā i Hârun ostavili. To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!“
I kad Talut vojsku izvede, reče:
„Allah će vas staviti na iskušenje kraj jedne rijeke: onaj ko se napije iz nje – nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako šakom zahvati, moj je.“
I oni se, osim malo njih, napiše iz nje.
A kad je pređoše, on i oni koji su s njim vjerovali – povikaše:
„Mi danas ne možemo izići na kraj s Džalutom i vojskom njegovom!“
Ali oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići – rekoše:
„Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!“
A Allah je na strani izdržljivih.
I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše:
„Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!“
I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta. Allah mu dade vlast i vjerovjesništvo i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, ali Allah je dobar svim svjetovima.
Allahova vlast je na nebesima i na Zemlji! A na dan kad nastupi Čas oživljenja, oni koji su laži slijedili bit će izgubljeni.
(Preuzeto iz Kuranske pripovijesti, knjiga V, priredio: Aziz Kadribegović, BEMUST, Sarajevo, 1998., str. 15 – 21.)