Kako dijete naučiti što je to odgovornost?
Eto vještog načina kako ćete smanjiti količinu kućanskih poslova koje morate obaviti i istovremeno pripremiti svoju djecu za život!
Današnjoj je djeci lako. Često se začudimo kad čujemo da mladi ljudi – u dvadesetima – još uvijek žive kod kuće, njihovi roditelji u godinama kuhaju im i brinu se za njihovo rublje! Mnoga djeca ne odrastu (što znači, nemaju obavezu brinuti se za stan i hranu) sve dok ne dođu u rane dvadesete. To se posebno odnosi na mlade muškarce. Možda ste se udali za jednog takvoga!
Širom svijeta, od Nepala, preko Nove Gvineje, do Nikaragve, prirodno je da djeca imaju nekakve obaveze. One se obično obavljaju pod budnim okom odraslih (nisu zanemarena kao bogata zapadnjačka djeca), već imaju svakodnevne obaveze, koje prilično rado izvršavaju i to s očitim ponosom. Imaju vremena za igru, ali to je sporedno. Rezultat je takvog djetinjstva provedenog u radu u tome da u gotovo svakoj kulturi na svijetu dijete glatko i jednostavno uplovi u život odrasle osobe. Kako nam je uopće palo na pamet da je djetinjstvo „čekaonica“ prije stvarnoga života?
Možemo li učiniti išta pametnije od toga da pomognemo djeci da budu spremna na samostalan život u zreloj dobi? Svakako, jedan od načina je da im damo neka zaduženja. Možete početi veoma rano, od osamnaest mjeseci do druge godine, kad djeca dobivaju sitne svakodnevne poslove. Neka to bude poseban zadatak koji nitko drugi nikada ne obavlja.
Zaduženja se povećavaju iz mjeseca u mjesec. Odaberite posao koji se redovito obavlja i koji je jednostavan, koji uključuje brigu o samome sebi i koji doprinosi dobrobiti cijele obitelji. Na primjer, s tri godine mogu prostirati stol i uvijek odnijeti svoj pribor u sudoper. Kako rastu, neće vam biti teško smisliti dodatne poslove. Podsjetite ih, pratite njihov rad i s vremenom možete očekivati da će se sami sjetiti. Pohvalite ih, pokažite da ste ponosni, ali nemojte pretjerivati, nije to ništa osobito, samo ono što se od njih očekuje.
Danas se mnogo govori o samopoštovanju i o tome koliko je važno djecu i njihov trud hvaliti i poštovati. Međutim, jednako je važno zapamtiti da se pravo samopoštovanje stiče davanjem doprinosa zajednici. Ako ne znaju koje je njihovo mjesto i doprinos, djeca mogu o sebi stvoriti sliku „malog genijalca“, napuhanu sliku o sebi koja će se u velikom svijetu, daleko od zadivljenih roditelja, sigurno rasplinuti.
Ovaj prirodan, postupni pristup olakšava kasnije faze. Tinejdžeri koji su pomagali otkad znaju za sebe, neće se buniti kad budu trebali ponijeti svoj dio tereta, to će im biti uobičajeno. Cilj vam je stvoriti mladu osobu koja do osamnaeste godine daje gotovo jednak doprinos vođenju domaćinstva kao bilo koji od roditelja. Kuhanje barem jednog obroka tjedno za cijelu obitelj i odgovornost barem za još nešto. Ako se posao dijeli među djecom, spojite ono što vole i u čemu uživaju s onim što im je mrsko. I opet vam je cilj da budete realni – tako je u svijetu odraslih.
Što je s učenjem? Neke preinake mogu se uvesti pred kraj školske godine. Ali, sve u svemu, učenje i pisanje zadaće spadaju u njihova „svakodnevna zaduženja“ i ne bi trebala biti prepreka njihovom doprinosu u kući. Zapamtite da vam je cilj osposobiti ih za sva osnovna životna područja: kuhanje, spremanje, održavanje rublja, brigu o životinjama, raspolaganje novcem, raspodjeli vremena, kao i za pregovaranje te skupni rad! Kad vaša djeca odu od kuće tako će postupati, potpuno spremna da vode brigu o sebi.
Izvor: Steve Biddulph, Tajna sretne djece, II izdanje, (prevela s engleskog: Vida Milek), Mozaik knjiga, Ljubljana, 2007, str. 107-108.