Jedan čovjek je upitao Poslanika, s.a.v.a.: “O Allahov Poslaniče! Kome da činim dobročinstvo?” Allahov Poslanik, s.a.v.a., je odgovorio: “Čini dobročinstvo svojim roditeljima!” Čovjek je rekao: “Ja nemam roditelje.” Pejgamber, s.a.v.a., reče: “Čini dobročinstvo svome djetetu, jer kao što naspram roditelja imaš prava i obaveze tako i naspram djeteta imaš prava i obaveze.” [1]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Allah se smilovao roditelju koji pomogne svoje dijete u dobročinstvu prema njemu.” [2] Tj. svojim lošim postupkom ga nije naveo na neposlušnost. Rečeno je: “Tvoje dijete je bosiljak koji mirišeš sedam (godina), zatim je tvoj sluga sedam (godina). Nakon toga, ono je ili tvoj dušmanin ili tvoj saveznik.”
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Prava djeteta kod roditelja je da mu nadiju lijepo ime i pruže lijep odgoj.” [3]
Došao jedan čovjek kod ʻAbdullāha bin El-Mubāreka pa mu se požalio na svoju djecu, pa je upitan: “Da li si činio dovu protiv njih?” Čovjek odgovori: “Da.” ʻAbdullāh tad reče: “Upropastio si ih.”
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ako nekome od vas bude teška i nepokorna njegova kamila ili se pokvari ponašanje njegove žene ili nekog od njegovih ukućana, neka im prouči ezan na oba uha.” [4]
Poželjna je ljubaznost i blagost prema djeci. El-Aqreʻu bin Ḥābis je vidio Allahovog Vjerovjesnika, s.a.v.a., kako ljubi svoga unuka Ḥasana, mir s njim, pa je rekao: “Zaista, ja imam desetero djece, a nikada nisam poljubio nijedno od njih.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, onaj ko se ne smiluje, ni njemu se ne smiluju.” [5]
Imam Ḥusejn, mir s njim, dok je bio dijete, spotakao se, a Allahov Poslanik, s.a.v.a., je bio na minberu, pa je sišao sa minbera i podigao ga proučivši Allahove, teʻālā, riječi:
إِنَّمَا أَمْوَالُکُمْ وَ أَوْلَادُکُمْ فِتْنَةٌۚ…
Zaista, imanja vaša i djeca vaša su iskušenje… (Kur'an, Et-Teġābun:15.) ” [6]
ʻAbdullāh bin Šeddād je rekao: “Jednom dok je Allahov Poslanik, s.a.v.a., predvodio namaz prišao mu je njegov unuk Ḥusejn, mir s njim, i popeo mu se na vrat dok je bio na sedždi, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.a., odužio sa sedždom sve do te mjere da su ljudi pomislili kako mu se nešto dogodilo. Kada je završio sa namazom rekli su mu: “Produžio si sedždu toliko da smo mislili da ti se nešto dogodilo.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Moj sinse popeo na mene, pa nisam htio da ga požurujem prije nego zadovolji svoju potrebu.” [7]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Miris djeteta je od mirisa dženneta.” [8]
Od imama Sadika, mir s njim, preneseno je:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko poljubi svoje dijete, tome Allah upiše jedno dobro djelo. Ko ga usreći, pa toga će Allah usrećiti na Kijametskom danu. Roditelji koji poduče svoje dijete Kur'ānu biće ogrnuti ogrtačima čiji nur će osvijetliti lica džennetlija.” [9]
Izvor: Allāme El-Kāšānī, Svijetli put, 3. dio, str. 437-439.
Prevod: Aldin Mustafić
[1]Ovaj hadis je zabilježio Ebū ʻUmer Et-Tūqānī u knjizi El-Muʻāšeretul-ehlejni od Osmana bin ʻAffāna bez njegovih riječi: “ kao što naspram roditelja imaš…”, a ovaj dio je prenio Eṭ-Ṭaberānī iz govora Ibn Omera kao što je to zabilježeno u knjizi El-Muġnī.
[2]Ovaj hadis je zabilježio Ebū Eš-Šejẖ u knjizi Es-Sewābu iz hadisa Alijja, mir s njim, kao što je to zabilježeno u knjizi El-Džāmiʻuṣ-ṣaġīru.
[3]Ovaj hadis je zabilježio El-Bezzār, a u njemu se nalazi spomenut ʻAbdullāh bin Seʻīd, i ovaj hadis je metrūk (napušten i ostavljen) kao što je to zabilježeno u knjizi Medžmeʻuz-zewāʼidi: 8. dio, str. 47.; prenio ga je El-Bejheqī u knjizi Eš-Šuʻabu kao što je to zabilježeno u knjizi El-Muġnī, a slijedi njegovo spominjanje na str. 443. sa izrazom u dvojini iz knjige El-Kāfī.
[4]Hadis sličan ovom hadisu je zabilježio Ebū Menṣūr Ed-Dejlemī u knjizi Musnedul-ƒirdewsi iz hadisa El-Ḥusejna bin Alijja, mir s njim, sa slabim senedom kao što je to zabilježeno u knjizi El-Muġnī.
[5]Ovaj hadis je zabilježio El-Buharī: 8. dio, str. 9., iz hadisa od Ebū Hurejre; i Ebū Dāwūd: 2. dio, str 645.
[6]Ovaj hadis je zabilježio Ibn ebī Šejbe i autori Sunena i Aḥmed i Ibn Mardevejh iz govora Burejde, a Et-Tirmiẕī ga je ocijenio kao ġarīb (čudan) hadis. Provjeri: Ed-Durrul-mensūr: 6. dio, str. 228.
[7]Ovaj hadis je zabilježio En-Nesāʼī: 2. dio, str. 230., iz hadisa od ʻAbdullāha bin Šeddāda od njegovoga oca.