Doprinos muslimana razvoju geologije i geografije
Doprinos muslimana razvoju geologije i geografije

Doprinos muslimana razvoju geologije i geografije

Astronomska proučavanja bila su usko povezana sa geografijom i, do stanovite mjere, s geologijom. Muslimani su poznavali mnoga grčka klasična djela s područja geografije te je grčka riječ geographia (džugrafija) bila muslimanima poznata i javlja se u arapskom, perzijskom i ostalim islamskim jezicima, mada je termin surati el-erd postepeno postao dominantnim.

Muslimanski geografi počeli su pisati o geografskim pitanjima već u 3. islamskom stoljeću te su i osobe poput Ibni El-Hawqala i El-Birunija napisale ključna geografska djela, a ta je razvojna linija svoj vrhunac doživjela u djelima El-Idrisija i veličanstvenim kartama koje je on nacrtao u 7. islamskom stoljeću, na sicilijanskom dvoru Friedricha Velikog. Ovi su geografski spisi proširili znanja sadržana u antičkim djelima i donijeli brojne nove spoznaje o Indijskom okeanu, Africi, južnim područjima Mediterana kao i mnogim predjelima Azije i same Evrope koje nisu bile prisutne u grčkim i rimskim tekstovima. Tako značajna otkrića, poput izvora rijeke Nil, a koja se pripisuju evropskim otkrivačima 19. stoljeća, već su bila opisana u ovim ranim geografskim tekstovima. I treba se podsjetiti da su upravo zahvaljujući pomoći islamskih geografa i moreplovaca Henri Moreplovac, Magellan, Kolumbo kao i mnogi drugi istraživači iz perioda renesanse mogli ne samo oploviti Atlantik već i obići Rt Dobre Nade te, što je stanoviti paradoks, upravo pomoću muslimana okončati islamsku dominaciju i moć na Indijskom okeanu.

Što se tiče područja geologije, znatan je broj muslimanskih naučnika, poput Ibni Sine i El-Birunija, bio izrazito zainteresiran za ovu znanost: za pitanja nastanka stijena, sedimentacije, razlika koje postoje među sedimentnim stijenama, granitima i bazaltima te čak za proučavanje meteora, nastanak sedimentnih udolina, transformacija koje se dešavaju između planina i okeana kao i za mnoge druge, značajne geološke probleme.

El-Biruni se osobito ističe među ostalim naučnicima ovog područja zbog visokog stepena svijesti o izrazitim promjenama koje su se zbile na površini Zemlje između mora i tla te zbog svog otkrića Indijske zaravni i sedimentne udoline ispunjene glavnim rijekama koje teku južno od Himalaja kao i zbog utvrđivanja porijekla fosila.

 

Izvor: Sejjid Husein Nasr, Vodič mladom muslimanu, Ljiljan, Sarajevo, 1998., str. 77-78., prijevod: Aida Abadžić-Hodžić