Kupi hodža na pazaru povrća pa ga stavi u bisage, a bisage stavi sebi na rame, uzjaha na magarca i tako ode. U putu ga neko zapita:
– O čovječe, zašto ne staviš bisage na magarca pa da jašeš bez muke?
Hodža odgovori:
– Dragi moj, treba imati dušu. Zar nije dosta što ova jadna životinja nosi mene, nego treba još i da objesim na nju bisage!
Bilješke:
Sa turskim osvajanjima na ovim prostorima, kao i austro-ugarskim, došle su i nove riječi, koje su se dugogodišnjom upotrebom udomaćile i tako postale nezamjenljive.
Iz priča o Nasrudin hodži imamo par primjera:
– bisage (riječ latinskog porijekla) – dvostruka torba,
– pazar (riječ perzijskog porijekla) – trgovina, sajam.
Izvor: Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 54.)