Ako jedan musliman lijepo i u duhu islama odgoji svoju djecu, pa se ona budu obraćala Uzvišenom Allahu i molila Ga za svoje roditelje – da ih On obaspe Svojim rahmetom i da im oprosti grijehe – roditelji će, i živi i umrli, od toga imati koristi. I sami nam Allah, dž.š., naređuje da Mu se obraćamo s molbom za svoje roditelje. On nam u Kur'anu naređuje:
Reci! O moj Bože, smiluj im se kao što su i oni imali samilosti prema meni dok sam bio malen. (Isra, 24)
Taberanija je zabilježio od ashaba Ebu Se'id el-Hudrije da je Muhammed, a.s., rekao:
Na Sudnjem danu za pojedinim čovjekom ići će dobra djela (sevabi) veliki poput brda. Čovjek će zapitati: „Šta je ovo?“ Tada će mu se reći: „Ovo su sevabi od molbi (dova) tvog djeteta kojim je molio (Allaha) da ti oprosti grijehe.“
Oni koji poslije njih dolaze – govore: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!“ (El-Hašr, 10)
Iz navedenog kur'anskog ajeta vidimo da će umrli musliman imati izvjesnu korist i od dove kojom živi muslimani budu molili Uzvišenog Allaha da pomiluje i oprosti grijehe onima koji su umrli s imanom.
I Muhammed, a.s., obraćao se Milostivom Allahu i molio Ga da oprosti grijehe i živim i umrlim muslimanima. Bez sumnje, da nije bio siguran u korist ove dove ne bi Mu se u ovu svrhu ni obraćao, niti bi to nama preporučio.
U 28. ajetu sureta Nuh stoji kako se i Božiji poslanik Nuh, a.s., obraćao Uzvišenom Allahu moleći Ga:
Moj Gospodaru! Oprosti grijehe meni, mojim roditeljima, onome koji uđe u moju kuću kao vjernik, vjernicima i vjernicama, a nasilnicima povećaj samo propast.
Sva islamska ulema od najstarijih vremena obraćala se Uzvišenom Allahu i molila Ga za milost i oprost grijeha za umrle muslimane, pa prema tome i mi to trebamo činiti, da bi bar na taj način zaslužili da se i nas neko sjeti dovom kad umremo.
Izvor: H. hfz. Sinanudin Sokolović, Islamski propisi o čuvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, Sarajevo, 1972, str. 68-69.