Dr. Ahmed Aličić, historičar, osmanista i filolog, rođen je u Nevesinju 1934. godine. Potječe iz ulemanske, hodžinske porodice. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, potom na Filozofskom fakultetu u Sarajevu studij arapskog jezika i književnosti i turskog jezika, postdiplomski studij iz historijskih nauka završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Radio je kao profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, ali je najveći dio svoga radnog vijeka proveo u Orijentalnom institutu u Sarajevu.
Aličićev naučni interes bio je, prvenstveno, usmjeren na otkrivanje i predočavanje novih činjenica vezanih za historiju naroda Bosne i Hercegovine pod osmanskom vlašću. Njegova objavljena djela imaju izuzetnu znanstvenu vrijednost za historiju ovih prostora. Ipak, posebnog poštovanja vrijedna odlika dr. Aličića jeste činjenica da se hrabro uhvatio u koštac sa obradom i proučavanjem arhivske građe iz osmanskog perioda. Njegov doprinos i rezultati na polju obrade i proučavanja osmansko-turske arhivske građe su izuzetno veliki i izdvajaju ga od mnogih naučnih radnika koji nerado iskazuju spremnost da prihvate ovu vrstu mukotrpnog i veoma zahtjevnog naučnog pregalaštva. Objavljivanjem studija koje se odnose na osmanski sistem i njegovu uspostavu u Bosni, te orginalnih osmanskih izvora, dr. Aličić je učinio važne pretpostavke da se na temelju njegovog rada i objavljene primarne građe i historijskih izvora pristupi novom i utemeljenijem sagledavanju i proučavanju historijskih događaja i pojava na ovim prostorima.
Pored obrade i prijevoda katastarskih popisa i druge građe prvorazrednog značaja, ovom prilikom treba podsjetiti i na važnost njegovih knjiga „Uređenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine“ i studije „Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine“.
Sveukupni rad i rezultati pokazuju da je dr. Ahmed Aličić gajio veliku ljubav prema svojoj domovini i svome narodu. Sa velikom strašću i entuzijazmom istraživao je i predočavao historijske činjenice o životu Bosne u osmanskom periodu i procesima u kojima su učestvovali Bošnjaci. Proučavajući ukupni historijski kontekst čvrsto je branio ideju o autonomiji Bosne, njenom pravu na slobodu i nezavisnost. Istražujuću okolnosti nastanka Pokret za autonomiju Bosne 1831. godine i djelovanje Husein kapetana Gradaščevića u vrijeme kada su se na svim stranama Osmanskog carstva pojavljivali nacionalni ustanci i nastajale nacionalne države, a klasični osmanski sistem bio u fazi raspadanja, dr. Aličić je smatrao da je cilj Pokreta za autonomiju Bosne 1831. godine bila zaštita cjelovitosti zemlje koja je, zbog inferiorne politike sultana, mogla doći u pitanje. Također, dr. Aličić je smatrao da je Bosna u to vrijeme vojno bila jaka, organizirana i kompaktna, da su Bošnjaci imali državotvornu svijest, da je gradsko stanovništvo bilo na nivou građanske klase i da su postojale sve pretpostavke da Bosna i Hercegovina postane autonomna i samostalna.
Nastavničko vijeće Gazi Husrev-begove medrese je 2009. godine, u povodu Dana škole, dodijelilo Plaketu dr. Ahmedu Aličiću, kao svršeniku Medrese, za njenu afirmaciju svojim životom i radom.
Radovi dr. Aličića:
- „Uređenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine“ (Sarajevo 1983),
- „Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine“ (Sarajevo 1996),
- „Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. godine“ (Sarajevo 1985),
- „Turski katastarski popisi nekih područja zapadne Srbije, XV i XVI vek.“ (Knj. I, Čačak 1984, Knj. II, 1985, Knj. III, 1985),
- „Turski dokumenti o ustanku u Potkozarju“ (Sarajevo 1988),
- „Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468/69 godine„ (Mostar 2008),
- „Opširni katastarski popis za oblast Hercegovu iz 1585.” (Sarajevo 2014), predstavlja kapitalno djelo u dva sveska o stanovništvu Hercegovine.
Izvor: www.islamskazajednica.ba