Koljeno je najveći i najsloženiji zglob u tijelu. Sastoji se od tri kosti, koje čine dva različita zgloba. Natkoljena kost (femur) i potkoljena kost (tibija) čine jedan zglob, dok natkoljena kost i iver (patela) čine drugi zglob.
Patela je sezamska kost uložena u tetivu četveroglavog natkoljenog mišića (kvadriceps) te dolazi u kontakt s femurom prilikom savijanja koljena. Zglobne plohe na kostima pokrivene su zglobnom hrskavicom, koja služi prijenosu težine te omogućuje glatko klizanje zglobnih ploha pri izvođenju kretnji. Unutar koljena nalaze se i dva meniskusa.
Oni su polumjesečaste vezivno-hrskavične strukture, koje služe povećanju kongruentnosti zgloba te prijenosu opterećenja na potkoljenicu. Postoji unutarnji (medijalni) i vanjski (lateralni) meniskus.
Unutar koljena nalaze se i prednji i stražnji križni ligament. S unutarnje i vanjske strane koljena nalaze se postranični (kolateralni) ligamenti. Postoji unutarnji (medijalni) i vanjski (lateralni) kolateralni ligament. Ligamenti u koljenu služe stabilizaciji zgloba.
Boli svaki pokret
Degenerativne (artrotske) promjene na koljenu nastaju kombiniranim djelovanjem mehaničkih i bioloških činitelja. Zbog promijenjene osovine koljena (O ili X-koljeno), dolazi do prevelikog opterećenja na zglobnu hrskavicu koja se oštećuje i stvara upalnu reakciju. To dovodi do koštanih izraslina (osteofita) u zglobu i oko njega te do suženja zglobne pukotine. Hod postaje bolan, dok se pri povećanom opterećenju koljena (npr. ustajanje iz sjedećeg položaja) bol pojačava. S vremenom se opseg kretnji koljena sve više smanjuje i svaka promjena položaja zgloba izaziva bol.
Više mogućnosti liječenja
Kod početnog stupnja artroze primjenjuje se konzervativno liječenje. Ono obuhvaća fizikalnu terapiju, smanjenje tjelesne težine, protuupalne blokade u zglob i primjenu analgetika.
Kod uznapredovale artroze koljena, kod koje je došlo do potpunog oštećenja hrskavice svih dijelova koljena, potrebno je učiniti zamjenu zglobnih ploha koljena, odnosno ugraditi endoprotezu koljena. Na taj način bol nestaje, a pacijent ponovno dobiva punu pokretljivost koljena.
U nekih pacijenata postoji deformitet kosti natkoljenice ili potkoljenice koji se nalazi van zgloba koljena. Kod njih je vrlo teško klasičnim instrumentima precizno ugraditi endoprotezu. U takvim slučajevima ugrađujemo endoproteze koljena uz pomoć računalne navigacije. Infracrvenom kamerom registriramo točke na koljenu, zatim računalo stvara virtualni model koljena. Tada na računalu određujemo potrebnu resekciju zglobnih ploha. Zatim, dinamički, u stvarnom vremenu, pomoću računala, pripremamo natkoljenu i potkoljenu kost za implantaciju endoproteze. Takvom tehnikom odstupanja su obično unutar milimetra te jedan stupanj od željene osovine.
Ako je oštećen samo unutarnji ili vanjski dio koljena, moguće je ugraditi parcijalnu endoprotezu. Najčešće je oštećen unutarnji dio koljena. Da bi se ugradila parcijalna endoproteza, ostali odjeljci koljena moraju biti uredni, odnosno, hrskavica mora biti očuvana. Isto tako, osovina noge ne smije biti izrazito promijenjena (O ili X noge), najčešće do 10 stupnjeva. Zahvat je miniinvazivan, provodi se kroz kožni rez, manji nego kod totalne endoproteze.
Rehabilitacija
Pacijent ostaje u bolnici 3-4 dana. Uz pomoć fizioterapeuta, isti dan nakon zahvata započinje fizikalnu terapiju. Dan nakon operacije hoda s dvije štake, uz pomoć fizioterapeuta. Kroz tjedan ili dva odbacuje jednu štaku. Sljedećih nekoliko tjedana nastavlja hod s jednom štakom, dok ne osjeti sigurnost da je može odbaciti. Kontrola u bolnici je nakon šest tjedana, zatim nakon tri mjeseca, pa šest mjeseci. Nakon toga preporučuju se godišnje kontrole.
Prof.dr.sc. Boris Nemec, spec.ortoped
Tomislav Anić, dr.med., spec.ortoped
Domagoj Perković, dr.med.
Izvor: www.zzjzpgz.hr