Zamislite čovjeka koji luta pustinjom i umire od žeđi. On baca pogled u daljinu i priviđa mu se jezero puno vode, okruženo drvećem. Tetura prema jezeru sve dok njegovo priviđenje ne iščezne i ne ostane ništa osim vrela pijeska oko njega.
Jezero što ga je on vidio u daljini je fatamorgana. Kako ona nastaje? Fatamorgana je varka što je pred našim očima stvara priroda zbog određenih uvjeta u atmosferi. Mi vidimo neki predmet zbog toga što se svjetlosne zrake odbijaju od tog predmeta i padaju na naše oči. Te zrake obično dopiru do naših očiju u pravoj liniji. Stoga, ako pogledamo u daljinu, vidjet ćemo samo predmete koji su iznad našeg horizonta.
A sad objasnimo varku što je stvara atmosfera sa svjetlosnim zrakama. Nad tlom pustinje može postojati sloj gustog zraka, koji djeluje poput zrcala. Neki predmet može biti izvan vidokruga, daleko ispod horizonta. Ali, kad s njega padne svjetlosne zrake na sloj gustog zraka, one se odbijaju prema našim očima i mi vidimo taj predmet kao da se nalazi iznad horizonta i da nam je na vidiku. Mi na taj način ,,vidimo“ predmete što ih naše oči ne mogu vidjeti! Kad se udaljeno nebo odrazi pomoću ovog ,,zrcala“ od zraka, ono ponekad izgleda kao jezero i mi vidimo fatamorganu.
Kad je dan topao, a mi se približavamo vrhu nekog brda, čini nam se da je put ispred nas vlažan. I to je fatamorgana! Ono što mi vidimo je svjetlost s neba što je topao zrak prelama neposredno iznad puta, tako da nam se čini da ona dolazi sa samog puta.
Fatamorgana se javlja i na moru, kao slika brodova što plove na nebu! To nastaje kad se hladan zrak nalazi u blizini vode, a topao zrak je iznad njega. Udaljeni brodovi, koji se nalaze izvan horizonta, mogu se vidjeti zbog toga što se svjetlosni valovi s tih predmeta odbijaju od sloja toplog zraka i mi vidimo brod na nebu!
U najpoznatije fatamorgane na svijetu spada fatamorgana u Siciliji, iznad Messinskog tjesnaca. Grad Messina se odražava na nebu i izgleda kao da zamkovi iz bajki lebde u zraku. Izraz „fatamorgana” dolazi od talijanske riječi Fata Morgana, po vili Morgani, zloj čarobnici, za koju se vjerovalo da stvara ovu pojavu.
Izvor: 1000 zašto – 1000 zato, Vuk Karadžić, Beograd, 1989., str. 312.