Autor: mr. sc. Irena M. Radojčić, dr.med.
Devedesetih godina prošloga stoljeća na tržištu su se pojavili transdermalni naljepci kao nov oblik primjene lijekova. Naljepci sadrže djelatnu tvar opioidni analgetik koji se koristi za liječenje jake kronične maligne i nemaligne boli.
Transdermalni naljepci ili, popularno nazvani, flasteri, zahvaljujući specifičnim farmakološkim karakteristikama djelatne tvari (visoka lipofilnost i niska molekularna masa), omogućuju primjenu lijeka kroz kožu. Na taj način primijenjen lijek pasivno difuzijom prodire kroz kožu i dospijeva u sistemsku cirkulaciju.
Tim se načinom aplikacije postiže bolja bioraspoloživost lijeka zbog mimoilaženja metaboliziranja prvog prolaza kroz jetru. Lijek se kontrolirano, u pravilnim vremenskim razmacima, otpušta u cirkulaciju, što rezultira stabilnijom koncentracijom u krvi.
Način primjene
Produženo djelovanje (72 do 96 sati) omogućuje rjeđe uzimanje lijeka te bolje prihvaćanje od strane bolesnika. Flaster se stavlja na nenadraženu, neozlijeđenu i neozračenu površinu kože (prsa, leđa, nadlaktica), bez dlaka, madeža, bez ožiljaka ili drugih oštećenja kože. Dlake na mjestu primjene flastera treba ošišati, ne obrijati. Budući da je transdermalni flaster s vanjske strane zaštićen vodootpornom folijom, može se nositi i za vrijeme tuširanja.
Posljednjih godina na tržištu je treća generacija transdermalnih naljepaka, s novom matriks-tehnologijom i u tom je matriksu otopljena aktivna supstanca fentanil ili buprenorfin.
S obzirom na to da se radi o opijatnim pripravcima, doziranje je individualno i određuje se na temelju opijatnih analgetika koje je bolesnik već koristio, uzimajući u obzir stupanj tolerancije na opioide, opće i kliničko stanje bolesnika i jačinu boli.
U rukama stručnjaka
Terapiju transdermalnim pripravcima obično započinju liječnici specijalisti koji se bave terapijom boli, uzimajući u obzir sve navedeno. Prema trostupanjskoj ljestvici boli, opioidni transdermalni flasteri koriste se za liječenje jake boli. Sve se više uvode i u liječenje nemaligne boli kod koje ne pomažu slabiji analgetici. Kao i svi lijekovi, i oni imaju nuspojave, od kojih su najčešće mučnina, povraćanje, svrbež i zatvor stolice.
Bolesnicima treba objasniti da su neke nuspojave prolazne – kao mučnina i svrbež, dok opstipaciju treba rješavati higijensko-dijetetskim mjerama.
Treba naglasti da, isto kao i uvođenje transdermalnih naljepaka u terapiju, tako i prestanak terapije mora biti postepen i kontroliran od liječnika.
Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, god. LIV, br. 624-625, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ u suradnji s HZJZ, Rijeka, siječanj-veljača 2012, str. 16.