Autor: Hamdija Kreševljaković
(Ovaj prilog je isječak iz rada pod nazivom „Gazi Husrev-beg“ koji je autor objavio u kalendaru „Napredak”, br. XX/1931., str. 101-113, Sarajevo, 1931. godine.)
Na pisanje ovih redaka potakla me je rijetka zgoda: ove se godine navršila ravna četiri stoljeća, kako je Gazi Husrev-beg sagradio svoju džamiju u Sarajevu, najmonumentalniju građevinu iz turskog doba ne samo u Bosni nego u cijelom Balkanskom poluotoku, izim Stambola i Edrene. Naš historik dr. Ćiro Truhelka piše:
Svaka zemlja ima svoj kolorit, svaki grad svoje posebno obilježje, svoj lični spomenik, bez kojega si ga ne možemo ni pomisliti. Ko će si na primjer pomisliti Atenu bez Akropole, Paris bez Louvrea, Zagreb bez Svetoga Kralja a si parva licet comparare magnis, Sarajevo bez Begove džamije.
Begova džamija daje Sarajevu svoje pravo gradsko obilježje, ona je središte oko koga se niže i razvija sav grad, a da padne ta Begova džamija, Sarajevo bi izgubilo svoje obilježje, svoju individualnost u nizu ostalih gradova, svoj lokalni kolorit, kojim se priljubilo uz okolicu, uz individualnost svoga žiteljstva, uz njene stare tradicije, kojima u svakog stranca, koga putnička noga donese u naše šeher Sarajevo, stiče dugovjeku uspomenu.
Da sad rečemo koju o pojedinim zgradama! Gazi Husrev-begova džamija ili, kako je narod obično zove, Begova džamija uzdiže se u srcu predokupacione čaršije. Pred džamijom i iza nje je prostrani harem ili dvorište. Iz Sarača vode dvoja, a iz Čizmedžiluka i Mudželita po jedna vrata u harem, usred koga stoji ova najmonumentalnija zgrada i pred njome šadrvan (vodoskok). Pred džamijom su sofe (trijem) prekrivene sa pet malih kupola, koje se opiru o zid džamije, dva pobočna zida i četiri mramorna stupa. Sofe su ispod srednjeg kubeta samo malo uzdignute iznad površine dvorišta. Ovdje je glavni ulaz u džamiju Drvena su vrata divno izrađena, a još divnije je izvedena concha iznad vrata, umjetnički urešena stalaktitima. Između vrata conche je mramorna ploča s natpisom u arapskom jeziku, na kojoj čitamo, ko je i kada podigao ovu bogomolju.
Ušav u džamiju posjetnik će se upravo zadiviti – piše Truhelka – jedinstvenosti i veličajnosti ovoga prostora, ako uopće ima osjećaja i arhitektonskog shvaćanja. Očima se tu razgaljuje četverasta u temeljnim linijama skroz jednostavna građevna figura, kojoj je osnovica kvadrat sa stranicom od 13 m, a u vertikalnom pogledu razvija se do savršenosti. Sa tri strane masivni, 2 m debeli zidovi, sa četvrte, jugoistočne, impozantni luk, koji se opire o oba pobočna zida, nose četiri stalaktitima bogato urešena pandantiva, vezana gore snažnim bogato profiliranim okruglim vijencem, koji je nadvisio podnicu džamije 19 m. Nad ovim vijencem uzdiže se 2,5 m visoki tambour, proviđen nizom uskih gore zašiljenih prozora, a pred njima drvenim parmacima ograđena galerija, koja obilazi oko vijenca. Do galerije se penje uz stube uzidane u debeli zid, a služila je da se mogu zapaljivati svjetiljke, kojima se prije rasvjetljivala džamija u svečane dane. Tambour je presveden oblim kubetom, komu je nutarnji vrh nadvisio osnovicu za 4,5 m. Prema tome unutrašnji vrh kubeta nadvisuje osnovicu džamije ravnih 26 m, te se stranica osnovice naprama visini odnosi kao 1:2. I baš ovome omjeru pripisuje se onaj upravo veličanstveni dojam, kojim se ovo kube dojimlje promatrača, jer se taj prostor čini daleko većim no što uistinu jest, mada tu nema golemih dimenzija. I ovaj omjer nije slučajan,nego ga je bez sumnje tačno proračunao graditelj, koji je svakako izašao iz škole velikog turskog neimara Sinana.
Prema jugoistoku proširio se ovaj prostor za 5,2 m. Oba ugla ove manje prostorije ukrašena su stalaktitima, koji ovdje nadomješćuju pandantive, a gore ih veže poluvijenac sa pilasterima džamije. Na njima je tambour s pet prozora, a više njega polukube.
Ovo je najdičniji dio džamije. Tu je u sredini zida mihrab, remek-djelo, desno prekrasan mimber, a lijevo ćurs. U mihrabu obavlja imam bogoslužje. S mimbera govori hatib petkom u podne i uz Bajram hutbu na arapskom, a s ćursa vaiz drži u razne dane propovjedi na hrvatskom jeziku. I pod velikim kubetom uz lijevi zid ima jedan ćurs. Desno i lijevo od mihraba po dva su stalka od bakra, na kojima su nekad gorjele mukave, dok danas s njih sjaju električne žarulje, a djelo su domaćeg majstora umjetnika Saliha Bektića iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prema mihrabu desno do glavnih vrata je mahfil, koru slična galerija, što ju drži osam mramornih stupova. Na mahfilu je mjesto mujezina dok se vrši bogoslužje.
Uz pročelje džamije s desne i lijeve strane prizidane su tzv. tetime. To su manje prostorije. Osnovica im je kvadrat sa stranicom od 6,5 m. One su u svemu slične onoj prvoj prostoriji, a natkrivene su kubetom, čiji je unutrašnji vršak 14 m nad podom. Iz ovih prostorija vode po jedna pobočna vrata u harem.
Begova je džamija prva na svijetu u koju je uvedena električna rasvjeta. To se desilo početkom ovoga stoljeća.
Na sjeverozapadnom uglu džamije je munara visoka 47 m, a do šerefeta 36, odakle mujezin zove muslimane na namaz.
Uz zapadni zid džamije prizidana je 1863. mala zgrada u kojoj je smještena biblioteka. Biblioteci je temelj udario osnivač džamije. U njoj imade preko 1000 raznih orijentalnih djela, mahom rukopisa, a među njima i takovih, koja su unikat.
Najljući neprijatelj Sarajeva u prošlim stoljećima bio je požar. Više puta izgorjela je skoro cijela okolina džamije, a njoj bi utoliko naudio što bi prozori popucali, olovo se na kubetima rastopilo i zidovi učađili. Tako je više puta prebojena. Zadnji je put prebojena 1885, ali nažalost rđavo, jer rad nije u skladu sa stilom džamije.
Sa vrela Crnila doveo je Husrev-beg vodu za svoju džamiju i pred njom podigao šadrvan. Današnji je šadrvan sagrađen 1893.
U sjeverozapadnom su uglu harema vruće česme, gdje se zimi grije voda zauzimanje abdesta. Do njih je muvekithana (sahatnica) sagrađena 1859, a služi kao zavod za određivanje vremena namaza (molitve). U protivnom je uglu zgrada u kojoj je do 1897. bio dječački mekteb. Danas je u prizemlju ove zgrade soba za čuvara džamije i orijentalni bazar, a nad ovim su sobe za hatiba, imama i mujezine. Uz to je ovdje sjedište društva „Merhamet”. Za mekteb podignuta je u blizini moderna zgrada (1897).
Na istočnoj su strani džamije dva mauzoleja (turbeta). U većem je grobnica slavnog osnivača džamije, a u manjem počivaju zemni ostatci vojvode Murat-begaTardića, prisnog prijatelja i druga Husrev-begova i prvoga mutevelije Husrev-begova vakufa.
U zapadnom dijelu dvorišta pod munarom četiri su grobnice iz novijeg doba. U prvoj je pokopan mutevelija Mehmed ef. (umro 20. IX. 1853), u drugoj dugogodišnji gradonačelnik Mustafa-beg Fadilpašić, u trećoj Ali-beg Firdus, a u zadnjoj Mahmud-beg Fadilpašić. Ova potonja dvojica poznati su kao borci za vjersko-prosvjetnu autonomiju i u ovoj borbi stekli su osobite zasluge. U srpnju 1878. harem Begove džamije bio je središte organizacije otpora protiv ulaza austrougarske vojske u ove zemlje. Ovdje su držane pučke skupštine i pali mnogi važni zaključci.