Ime visokog mlaza vrele vode koji pokreće toplota vulkana uzeto je kao naziv za sve vrele izvore ovog tipa na svijetu.
Voda koja ključa i eksplodira u kipućem bazenu, a zatim mlaz bijelih sitnih vodenih čestica koje se uzdižu do visine petospratnice – to je veličanstveni prizor koji traje sedam-osam minuta. Onda se sve opet smiri. Poslije toga stub vrele vode iznenada šikne u vazduh kao raketa, ovog puta i do visine od 30 metara. Erupcija se nastavlja i fontana izbacuje vodu sve jače, čak i do 60 metara uvis. Na kraju se pojavljuje stub vrele pare koja izbija uz snažnu buku, a onda se sve ponovo stišava.
To je vreli izvor gejzir koji izbacuje vruću vodu od 30-tih godina prošlog vijeka, kad je predstavljao najveću atrakciju na Islandu. Danas turisti češće mogu da vide predstavu njegovog nešto manjeg susjeda Strokura koji ključa desetak minuta i izbacuje stub vrele vode visok 22 metra.
Gejzir i Strokur se nalaze u šumovitoj dolini, zajedno s još pedesetak vrućih izvora čije ključanje može da se čuje iz podzemlja.
Ovo područje prvi put se spominje 1294. godine kada je zemljotres uništio nekoliko gejzira i stvorio dva nova, vjerovatno baš Gejzir i Strokur.
Gejzir je postao turistička atrakcija 1647. godine kada je dobio i ime. U to vrijeme njegove erupcije mogle su se vidjeti svakog dana. Oko 1800-te godine izbacivao je vodu nekoliko puta na dan, a jednom je eksplodirao 14 puta u roku od 24 sata. Međutim, 1907. godine se umirio na skoro 30 godina. Godine 1935. erupcije su pokrenute na vještački način odvođenjem određene količine vode, čime je smanjen pritisak. Danas su erupcije gejzira rijetke, ali eksplozije su još uvijek spektakularne.
Uz Gejzir i Strokur Island ima još 3.000 vrelih izvora, mjesta gdje izbija zemni gas, banja sa ljekovitim blatom i gejzira. Među njima su vrele sumporne blatne jame gdje posjetioci moraju da paze kuda staju da ne bi zadobili opekotine po nogama. U srednjem vijeku vladalo je mišljenje da su vulkani vrata pakla, ali moderno doba je donijelo tehnologiju iskorišćavanja vrelih izvora za zagrijavanje domaćinstava.
Neprestane promjene na ovom područjuje na dramatičan način su se pokazale 14. novembra 1963. godine kada je oblak visok 3.600 metara suknuo iz mora na južnoj obali Islanda. To nije bilo šikljanje gejzira već rađanje novog ostrva – Surtsija. On predstavlja Island u malom, sačinjen od vulkanskog materijala koji je izbacila podvodna erupcija.
Izvor: Cvrčak, mjesečnik za osnovce, god. VIII, br. 69, KULT d.o.o., Bihać, septembar 2011, str. 18-19.