Na Alifakovcu, iznad Šeher-ćehajinog mosta, nalazi se veliko i po svom položaju jedno od najljepših starih sarajevskih grobalja. Kada se popnemo na vrh Ulice Veliki Alifakovac, dočekuje nas veliki kaldrmisan plato, oko kojeg je smješteno groblje ispresijecano putevima što vode na više strana: prema Babića bašči, Kozjoj ćupriji, Čeljigovićima, Magodi-Megari, Malom i Velikom Alifakovcu. U središtu groblja, na njegovoj najistaknutijoj tački, stoje dva manja kamena otvorena turbeta na stubovima, a oko njih su na sve strane načičkani snježnobijeli nišani različitih oblika i veličine, i razasuti po zelenoj tratini obrasaloj visokim drvećem. Sliku ambijenta upotpunjuje i jedna stara česma.
Ali značaj nekropole na Alifakovcu ne leži samo u tome; ona je možda značajnija s gledišta istorije. Preko tri stotine nadgobnih spomenika, od kojih više od dvije stotine s epitafima, pružaju nam zanimljive podatke o prošlosti grada na Miljacki i predstavljaju pravi arhiv u kamenu. Danas smo u mogućnosti da svoja ranija saznanja o vremenu nastanka ove nekropole upotpunimo i najnovijim nalazima. Naime, prilikom uređenja groblja i njegova pretvaranja u površinu za park, u zemlji je pronađen nadgrobni spomenik – nišan oblika veće stele, sa čije je jedne šire strane isklesana ruka savijena u laktu, sa šest ispruženih prstiju iznad kojih je mjesec, koji ruka kao da želi dohvatiti. Na jednoj užoj strani je mač sa poluloptama. Do ovog nišana je i drugi, također sa rukom, a na skošenju ima cik-cak linije. To su elementi koji upućuju da je groblje na Alifakovcu nastalo još u XV vijeku.
Nišani s natpisima u pjesmi ili u prozi, izvedeni u raznim varijantama arapskog pisma, daju obilje podataka o većem broju učenih osoba, pjesnika, dobrotvora i esnaflija starog Sarajeva.
Groblje na Alifakovcu je poznato i kao Musafirsko groblje gdje su sahranjivanji stranci koje bi smrt zatekla u Sarajevu.
Izvor: Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1998, str. 91-92.