Hidžra

Johann Wolfgang von Goethe

Sjever, Zapad i Jug se razdvajaju,

Prijestolja se ruše, carstva se tresu,

Bježi daleko, i na čistom Istoku

Da okusiš patrijarhški vazduh;

Uz ljubav, piće, pjesmu

Da podmladi Hiserov izvor tebe.

 

Tamo ću se ja vratiti,

U čistoću i pravednost,

Ljudskom rodu da pronađem,

Nit porijekla dubokoga.

Gdje su još od Boga primali

Nauku nebesku pravu,

I razbijali nisu sebi glavu.

 

Gdje preci visoko se poštovali,

Svaku stranu službu odbijali;

Omladini data granica:

Uže misli, nego vjera,

Kako je riječ tamo tako dragocjna bila,

Jer riječ je govorena bila.

 

Hoću s pastirima da se družim,

U oazama se rashlađujem,

Kad putujem s karavanima,

Mahramom, kahvom i mošusem da radim;

Svaku stazu hoću da kročim

Od pustinje do gradova.

 

Teški gorski put gore-dolje

Tješiće me tu, Hafize, pjesme Tvoje,

Dok ih vođa slatko pjeva

S mazginih visokih leđa

Da probudi zvijezde s neba

I razbojnike pokoleba.

 

I u hamam i u krčmu kad idem,

Hafiza ću poštovanog da spomenem,

Kada duvak draga mahne,

Amber kosom me zapahne,

Čak pjesnikov šapat ljubavni

Čini i hurije požudnim.

 

Želite li mu to zavidjeti

Ili možda čak ogaditi,

Znajte samo da pjesnikove riječi

Oko vrata džennetskih

Uvijek tiho kucajući lebde,

Moleći se za život vječni.

 

 

Izvor: Volfgang Gete – Hidžra (prijevod s njemačkog: dr. Salim A. Hadžić), „Glasnik Rijaseta IZ u Bosni i Hercegovini“, broj 1-2., vol. LXX, Sarajevo, januar-februar 2008., str. 14.