Etimološki, Ka'ba ima značenje „objekta kockastog oblika“. U Kur'an-i Kerimu ime „Ka'ba“ spomenuto je dva puta. U kur'anskim ajetima Ka'ba se naziva: Bejt, el-Bejtu'l-atik, el-Bejtu'l-haram, el-Bejtu'l-muharrem i el-Mesdžidu'l-haram, dok se u narodu najčešće naziva Ka'ba-i Muazzama.[1]
Kada je Adem, alejhis-selam, spušten na Zemlju, dobio je zapovijed da sagradi hram na mjestu današnjeg Bejtullaha u Mekki.[2] Uzvišeni Allah kaže:
Uistinu, prvi hram sagrađen za ljude jest onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. (Ali Imran, 96.)
Na Ebu Zerrovo, radijallahu anhu,[3] pitanje: „Koji mesdžid je prvi sagrađen na Zemlji?“, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da je to „Mesdžidu'l-haram“, a drugi „Mesdžidu'l-aksa“.[4] Kao što vidimo, dolina Mekke je odabrana zajedno sa prvim čovjekom i učinjena svetom.
Ka'ba je nakon Nuhovog potopa dugo ostala ispod pijeska. Mnogo godina kasnije Ibrahim, alejhisselam, na to mjesto je doveo suprugu i sina. Kada je Ismail, alejhis-selam, porastao, Ibrahim, alejhis-selam, mu je rekao:
„Moj Gospodar mi naređuje da sagradim hram. U tome ćeš mi i ti pomoći!“
Ismail, alejhis-selam, nosio je kamen, a Ibrahim, alejhis-selam, ozidao je zidove Ka'be. Mjesto poznato kao Mekam-i Ibrahim, tj. mermer na kojem se nalaze tragovi Ibrahimovih, a.s., stopala, služio mu je kao skela za zidanje.[5] Uzvišeni Allah kaže:
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: ‘Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i znaš! (El-Bekare, 127.)[6]
Ibrahim, alejhis-selam, postavio je Hadžeru'l-esved u ugao Ka'be kako bi ljudi od njega počinjali sa tavafom. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas da je taj crni kamen (tj. Hadžeru'l-esved, o.pr.) bio bjelji od mlijeka i snijega kada je izišao iz Dženneta, ali je pocrnio zbog grijeha koje su ljudi počinili. (Tirmizi, Hadž, 49/877; Ahmed, I, 307)[7]
Međutim, prenosi se da su tome doprinijeli i mnogobrojni požari iz predislamskog i islamskog perioda njegove povijesti. Također se prenosi da je dio Hadžeru'l-esveda koji je unutar zida Ka'be još uvijek bijel. Mudžahid, rahimehullah, rekao je:
„Kada je Abdullah ibn Zubejr, radijallahu anhuma, srušio zidove Ka'be radi njihove rekonstrukcije i obnove, vidio sam da je dio Hadžeru'l-esveda koji se nalazio u zidu još uvijek bijel.“
Kada su 339. godine po hidžri Keramiti vratili Hadžeru'l-esved, nakon što su ga bili uzeli sa njegovog mjesta, Muhammed ibn Nafi el-Huzai je pregledao njegovo stanje i rekao:
„Pregledao sam Hadžeru'l-esved prije nego je ponovo stavljen na svoje mjesto i ustanovio da je njegova prednja strana crna, a ostatak još uvijek bijel.“
Nakon velike poplave koja je 1039. g. po hidžri pogodila Ka'bu ona se srušila. Imam Ibn Allan el-Mekki pratio je sve etape njene obnove i detaljno bilježio svaku stavku. Između ostalog, zapisao je: „Dio Hadžeru'l-esveda koji se nalazi u untrašnjosti zida Ka'be bijele je boje, poput Mekam-i Ibrahima…“[8]
Kada su Ibrahim i Ismail, alejhimes-selam, završili sa gradnjom Ka'be, Allahu su uputili slijedeću dovu:
Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i naš porod nek Tebi bude odan, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si! Gospodaru naš, i pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu najmoćniji i najmudriji! (El-Bekare, 128-129.)
Poslije završetka gradnje Ka'be Uzvišeni Allah je zapovjedio Ibrahimu, alejhis-selam, da oglasi ljudima hadž:
I oglasi ljudima hadž! Dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće ti iz mjesta dalekih. (El-Hadž, 27.)
Na ovu Božiju zapovijed Ibrahim, alejhis-selam, izišao je na brdo Ebu Kubejs, ili na mekam-i Ibrahim, a potom obavijestio ljude da im je Allah propisao obavljanje hadža.[9]
Nakon što je oglasio ljudima Božiju zapovijed, došao mu je Džebrail, alejhis-selam, i pokazao mu granice Harema, zapovjedivši mu da ih označi tako što će u zemlju pobosti kamenje, a potom ga je podučio obredima hadža. Poslije toga ljudi su počeli dolaziti u Hidžaz iz obližnjih i dalekih mjesta kako bi hodočastili Ka'bu. Tako je Ka'ba postala vjerski centar i stekla ugled i poštovanje velikog broja ljudi.
S druge strane, vrijednost i svetost Ka'be nisu mogli podnijeti mnogobrojni paganski narodi, koji su u više navrata izvršili napade na Allahovu kuću. Prije nego je jemenski vladar Ebrehe pokušao srušiti Ka'bu, trojica njegovih prethodnika su, stoljećima prije njega, također pokušali isto. U jednom od tih pokušaja, ljudi iz plemena Huzejl su podstrekivali svoga vladara Tubba'a[10] da sruši Ka'bu i zauzme njene riznice. Na taj odvratni čin oni su ga podsticali iz želje da se oslobode njegova nasilja i nepravde, jer su vjerovali u svetost Ka'be i pouzdano znali – iz iskustva – da će svako ko pokuša nanijeti zlo Ka'bi – biti uništen. Kada je Tubba’ krenuo sa svojom vojskom da sruši Ka'bu, u pustinji su zapali u pijesak koji su teško savladavali. Učeni ljudi koji su bili zajedno s njim počeli su ga savjetovati i odvraćati od njegove nakane. Tada je on obećao da će ukazati poštovanje Ka'bi i učiniti ićram stanovnike Mekke, čime se spasio od očite propasti.[11]
Ovim i sličnim događajima postalo je jasno koliki je ugled i čast Ka'be kod Allaha Uzvišenog, a poštovanje naroda prema njoj još više se povećalo. Pored toga, kod Arapa je tim događajima učvršćeno vjerovanje o Božijoj zaštiti Mekke i plemena Kurejš.
Poslije Ibrahima, alejhis-selam, ibadet u Haremu Ka'be obavljao se u skladu tevhida. Međutim, kada se na Arapskom poluotoku proširila idolatrija, mušrici su u Haremu, pa i u samoj Ka'bi, postavili mnogobrojne kipove koje su obožavali. Uprkos tome, Ka'ba se nikada nije pripisivala njihovim kipovima, nego Allahu Uzvišenom, i uvijek je nazivana „Bejtullah“ (Allahova kuća).[12]
Od dana kada je završena izgradnja Ka'be postojale su posebne dužnosti koje su se odnosile na Ka'bu. U početku je te dužnosti obavljao Ismail, alejhis-selam. Njega je u tome naslijedio njegov sin, a poslije njega te dužnosti je preuzelo pleme Džurhum. Poslije njih su se u tome smjenjivala druga plemena da bi na kraju ta čast pripala plemenu Kurejš.
Kasnije, kada je uspostavljena mekkanska država, neke od tih časnih dužnosti, koje su se obavljale sa velikom pažnjom, bile su:
1. Sidāne ili Hidžābe: Pokrivanje i zaključavanje Ka'be.[13]
2. Sikāje: Napajanje hadžija slatkom vodom i briga o vrelu Zemzem.
3. Ridāne: Ugošćavanje i smještanje siromašnih hadžija.
Izvršavanje ovih dužnosti smatralo se najvećom čašću. U sretnom vremenu ashaba ove dužnosti su obavljale poznate mekkanske porodice. Za vrijeme hazreti Omerovog, r.a., hilafeta, za izvršavanje ovih dužnosti izdvajana su sredstva iz državne blagajne. Sa h. Muavijom, radijallahu anhu, ove dužnosti su precizno uređene i institucionalizovane. Osmanska država je, također, svake godine izdvajala sredstva za održavanje oba Harema.
Izvor: Osman Nûri Topbaş, Plejada vjerovjesnikā u svjetlu Kur'ana Časnog – Muhammed Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem, Izdavačka kuća „Erkam“, Istanbul, 2011., str. 13-15., prijevod: Nedžad Avdić
[1] Ka'ba je sazidana na temeljima koji su široki otprilike 1,5 metar. Zidovi su joj od bazaltnog kamena, pribavljenog iz okoline Mekke. Na istočnom uglu, na visini od 1,1 metar, u srebrnom opkovu nalazi se „Hadžeru'l-esved“, koji određuje početak i završetak tavafa. Istočni ugao naziva se „Ruknu Hadžeri'l-esved“ ili „er-Ruknu'š-šerkijj“; sjeverni ugao naziva se „er-Ruknu'šŠamijj“, a južni ugao „er-Ruknu'l-Jemanijj“. Oluk koji sakuplja vodu na krovu Ka'be naziva se „Mizabu Ka'be“ ili „Zlatni oluk“. Polulučni zid preko puta sjeverozapadnog zida Ka'be (između Iračkog i Šamskog ugla), čija je debljina 1,55 m, a visina 1,32 m – naziva se Hatim (prva tri metra od Ka'be). Ovaj dio je bio u sastavu zgrade koju je sagradio Ibrahim, alejhis-selam, međutim, prilikom rekonstrukcije koju su uradile Kurejšije ovaj dio je ostao odvojen od Ka'be. Preostali dio polulučnog zida, dužine 5,46 m, naziva se Hidžru Ka'be, Hidžru Ismail i Hatīra. Na ovom mjestu Ibrahim, alejhis-selam, od grana misvaka napravio je hlad za hazreti Hadžer i sina Ismaila, alejhis-selam. Prenosi se da su njih dvoje (Hadžer i Ismail, a.s.) na tom mjestu i ukopani. Tavafiti izvan Hidžra smatra se vadžibom. Vrata Ka'be visoka su 2,25 m. Dio zida između vrata i Hadžeru'l-esveda naziva se Multezem. Visina Ka'be je 14 metara. Dužina zida na kojem je Multezem iznosi 12,84 m, od strane Hatima zid je dugačak 11,28 m, zid između Hatima i jemenskog ugla dugačak je 12,11 m, a zid između jemenskog ugla i Hadžeru'l-esveda dugačak je 11,52 m. Unutar Ka'be nalaze se tri direka koji drže krov. Kada se uđe na vrata, na desnoj strani nalaze se stepenice koje vode do krova. Pred stepenicama nalaze se vrata koja se nazivaju „Vrata tevbe“. Unutrašnji zidovi i plafon Ka'be prekriveni su zelenom svilom. (Muhammed Il'jas Abdulagnijj, str. 33-66; Kamil Miras, Tecrid Terecemesi, VI, 17-20y)
[2] Vidi: Taberi, Tarih, I, 124.
[3] Ebu Zerr, radijallahu anhu, ustvari se zvao Džundeb ibn Džunade. Pripadao je plemenu Gifar. Poznat je kao Ebu Zerr el-Gifari. Peti je čovjek u islamu. Bio je poznat po svom skromnom životu, odricanju od ovosvjetskih uživanja, bogobojaznosti i zadovoljstvu sa malo blagodati. Prenosi se da mu je zbog toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao nadimak „Mesihu'l-islam“ (Isa islama). Dao je veliki doprinos u širenju islama. Bio je uvijek uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nastojeći da se od njega okoristi. Pokazivao je veliko interesovanje za stjecanje znanja. O svemu što nije znao pitao je lično Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prenio je 281 hadis. Umro je 31. godine po hidžri u mjestu Rebeze, nedaleko od Mekke. Dženazu mu je klanjala mala grupa prolaznika.
[4] Vidi: Buhari, Enbija, 10.
[5] Seid Bektaš, Fadlu'l-Hadžeri'l-esved ve Mekami Ibrahim, str. 108; Muhammed Il'jas Abdulaganijj, str. 71-73.
U jednoj predaji se navodi da se Ibrahim, a.s., ispeo na ovo mjesto i oglasio ljudima hadž. (Seid Bektaš, str. 111)
Uzvišeni Allah na vrijednost Mekam-i Ibrahima ukazuje u slijedećem ajetu:
„I učinili smo Hram (Ka'bu) utočištem i sigurnim mjestom za ljude. ‘Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza kojeg ćete namaz obavljati!'“ (El-Bekare, 125)
[6] Više o tome vidi: Buhari, Enbija, 9.
[7] Učenjaci su rekli: „Ako su grijesi utjecali na jedan kamen pa je toliko pocrnio, ko zna, koliko velik i strašan utjecaj imaju na srce. Iz tog razloga se svim snagama moramo čuvati griješenja.“
[8] Vidi: Seid Bektaš, str. 36-38; Dr. Muhammed Ilyas Abdulaganijj, str. 43.
[9] Vidi: Kamil Miras, Tecrid Tercemesi, VI, 20-21; Seid Bektaş, str. 111.
[10] Tubba’ je titula jemenskih vladara, a ima značenje kralja, cara i sl.
[11] Vidi: Ibn Hišam, I, 19-20; Abdurrezzak, V, 153.
[12] Ljudi su u svom idolopoklonstvu obožavali razne i mnogobrojne kamene i drvene idole, ali nikada nisu obožavali Ka'bu, Hadžeru'l-esved i Mekam-i Ibrahim, premda su im pridavali veliki značaj i ukazivali dužno poštovanje. To je Allahova posebna zaštita ovih svetinja.
[13] Prenosi se da je Ismail, alejhis-selam, prvi pokrio Ka'bu. (Vidi: Abdurrezzak, V, 154) U historiji islama ogrtač Ka'be izrađivao je vladar, halifa ili guverner Mekke. Ogrtač se sastoji od vanjskog i unutrašnjeg platna. Prije preuzimanja hilafeta od strane Osmanlija ogrtač Ka'be u cijelosti je izrađivan u Egiptu. Ta praksa je nastavljena do vremena sultana Sulejmana Kanunija, koji je unutarnji dio ogrtača pripremao u Istanbulu, a vanjski dio u Egiptu. Od vremena sultana Ahmeda III u Istanbulu je pripreman i vanjski i unutrašnji dio ogrtača Ka'be. Posljednji ogrtač Ka'be Osmanska država je poslala 1916. godine, a poslije toga, zbog pokreta šerifa Husejina, ogrtači Ka'be nisu mogli bezbjedno dospjeti u Mekku. Danas se ogrtač Ka'be proizvodi u specijalnoj fabrici tkanina u Mekki.