Godine 1848. svratio se francuski romanopisac Feval na svom putu iz Engleske u jedan bolji hotel u pograničnom francuskom gradu Calaisu. Sjedio je u čitaonici hotela i čitao, a u sali ne bijaše osim njega nikoga više. Za čas jedan prekide čitanje i ustade da vidi neku riječ u akademskom rječniku, koji bijaše na jednoj polici kod peći. Kabasta i teška knjiga ispade mu iz ruke, udari o peć i ošteti joj malo kićeni pervaz i dohvati vazu od majolike, koja prsnu u stotine komada. Uprav htjede da zazvoni, da se uklone komadi razbijene vaze i da štetu plati, očuti neku galamu u hotelu, a kelner jedan bez duše uletje u salu.
– Gospodine, zavapi momak Fevalu. – Vi se morate skloniti u svoju sobu i ne izlazite iz sobe.
– Oho, u čudu će Feval, dakle vi dolazite da meni ovakve zapovjedi dajete.
– Ne ja, gospodine, nego gospodar hotela moli vas lijepo, ako ste možda pristaša kraljevstva.
– Ja sam pristaše svake vlade, pod kojom je meni dobro. Ali šta je po srijedi, daj govori.
– Njegovo veličanstvo, poče sluga šapćući, kralj Louis Filip na svom bijegu iz Pariza sad je ovdje sa velikom pratnjom stigao, pa će ovdje brzo ručati i odmah produžiti u Englesku. Gospodar hotela stavio je kralju čitav hotel na raspoloženje, zato moli goste da se sklonu u svoje sobe za to vrijeme.
Feval se pokori toj zapovijedi odmah, a kako istog dana odmah otputova iz Calaisa, zaboravi posve i razbijenu vazu i njezinu štetu da gazdi plati. I poslije posve zaboravi cijeli taj mali doživljaj.
Poslije nekoliko godina nanese opet put Fevala u grad Calais i odsjede u istom hotelu. Kad uđe u čitaonicu, upade mu u oči velika promjena u toj sobi. Na sredini sale opazi on mali jedan stolić pokriven crvenom kadifom, na njemu malo zvonce, a pod stolom hrpa komada od razbijene majolika vaze, koju je on nekada razbio i koje komade odmah prepoznade.
– Šta ovo znači? upita on prisutnog gostioničara.
– O, moj gospodine, uzdahne gostioničar, ovo vam je jedna historijska dragocjenost, koju ja ni za svjetsko blago me bi dao odnijet odavlen. Kad je kralj Louis Filip na svom bijegu u Englesku moj hotel svojom posjetom počastio, spopao je u srdžbi ovu vazu i bacio je na pod uzviknuvši: „Ovako neka bude našim neprijateljima republikancima!“
– Ko je to vidio i čuo?
– Jedan moj kelner, a poslije su i mnogi drugi posvjedočili.
Feval se osmjehnu i ušuti. On ne htjede da gostioničaru oduzme njegovu historijsku dragocjenost.
Izvor: Novi behar, list za pouku i zabavu, god. IV, br. 1, Islamska dionička štamparija u Sarajevu, Sarajevo, 1. maj 1930, str. 12.