Razgovarali ljudi između sebe o mladosti i starosti. Nasrudin hodža poče ljude da uvjerava da on ima snage u starosti koliko je imao i u mladosti. Kad su ga upitali kako to može biti, on reče:
– U našoj kući ima jedan veliki kameni havan. Kad sam bio mlad, upinjao sam se iz sve snage da ga podignem, ali nisam mogao. I sada pokušavam da ga podignem, ali ga opet ne mogu ni s mjesta pomaći. Po tome vidim da mi je ostala ona ista snaga koju sam imao u mladosti!
(Preuzeto iz knjige Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 91.)