Ezopova basna
Bila jedna mačka koja je povazdan lovila miševe u žitnici.
Jednoga dana miševi sazvaše sastanak da bi provijećali o tom kako stati ukraj tom zlu. Svaki miš bijaše smislio neki način kako da se pleme miševa odbrani od zlotvora mačke.
Razgalamili se miševi, dali se u ciku.
– Ovako se dalje ne može! – cvilili su.
– Nešto se mora poduzeti!
– U pitanju je naš opstanak, braćo! – cičali su.
– Radi se o pomoru i smaku mišjega roda!
Kad se graja malo stišala, progovori jedan stari, sivi miš:
– Predlažem da me saslušate, jer sam se domislio načinu kako riješiti naše pitanje!
– Čujmo, čujmo! – oglasiše se svi.
– Treba objesiti zvonce oko mačkina repa, pa kada budemo čuli zvonce, znat ćemo da se ona približava i na vrijeme ćemo se sakriti.
– Izvrsna zamisao! – povikaše miševi. – Divno, divno!
Jedan dobrovoljac potrča da donese zvonce.
– Tko će od vas objesiti zvonce mački oko repa? – upita stari miš.
Svi se razbježaše po rupama.
Izvor: Zehra Hubijar, Boja sreće, čitanka za 4. razred devetogodišnje osnovne škole, Bosanska riječ, Sarajevo, 2007, str. 25.