Imam Ahmed ibn Šuajb ibn Ali ibn Sinan ibn Bahr ibn Dinar ebu Abdurrahman en-Nesai rođen je 215. godine po Hidžri u mjestu Nesa, koje se nalazi u Horosanu, u današnjem Turkmenistanu, u blizini glavnog grada Aškabada. Naukom, a posebno hadiskom, počinje se baviti vrlo mlad. Nakon učenja pred ulemom iz svoga mjesta kreće putem nauke i obilazi mnoge tadašnje naučne centre. Boravi u Nejsaburu, Egiptu, Šamu, Hidžazu, Iraku i drugim mjestima, gdje pred poznatim i velikim učenjacima uči hadis i hadisku nauku. Među njegove učitelje spadaju i velika imena u hadiskoj nauci, kao što su Kutejba ibn Seid, Ishak ibn Rahevejh, Osman ibn Ebu Šejba, Muhammed ibn el-Musenna i drugi.
Nesai spada među najveće učenjake hadisa i hadiske nauke. O tome nam svjedoče izjave velikana ove nauke. Tako Hakim u svome djelu Ma'rifetu ulumil-hadis prenosi riječi velikog hadiskog stručnjaka Darekutnija kako je Ebu Abdurrahman en-Nesai ispred svih hadiskih učenjaka svoga vremena. Njegovim halkama hadisa prisustvuje veliki broj učenjaka, od kojih neki postaju poznati alimi i hafizi hadisa: Ebu Bekr es-Sunni, Ebul-Kasim et-Taberani, Ebul-Bišr ed-Dulabi i drugi.
Nesai se posebno isticao u hadiskoj discipini koja se bavi vrednovanjem prenosilaca hadisa (džerh ve ta'dil). Brojne su izjave hadiskih učenjaka iz kojih se vidi kako se oni oslanjaju na njegovu ocjenu prenosilaca i kako je ona dovoljna. Pojedini alimi, poput Zehebija, daju mu prednost i nad Buharijem i Muslimom kad je riječ o poznavanju prenosilaca.
Između ostalog, Nesai se odlikovao izuzetnom pobožnošću i skromnošću. Za njega se kaže kako je postio Davudov post, tj. postio bi svaki drugi dan. Dobar dio noći provodio je u noćnom namazu i drugim vidovima ibadeta.
Kad je došao u Damask, emevijski administrativni, naučni i kulturni centar, Nesai primjećuje prisustvo neutemeljenog i pogrešnog mišljenja o Aliji, r.a., te piše manje djelo Hasais, u kojem govori o njegovim odlikama. Nakon toga Muavijine pristalice traže da napiše slično djelo i o njemu, ali Nesai odbija uz objašnjenje da mu nisu poznati hadisi u tome smislu. Njegovo odbijanje biva razlogom da su na njega fizički nasrnuli i pretukli ga. Ubrzo nakon toga on je i umro, što nas navodi na zaključak da su ti udarci bili uzrok njegovoj bolesti i smrti. Ovaj slučaj oslikava njegovu hrabrost i spremnost da kaže istinu kad to prilike nalažu, makar to bilo gorko.
Ebu Abdurrahman en-Nesai umire 303. po Hidžri u 88. godini života. Ne zna se sa sigurnošću gdje je ukopan. Neki izvori tvrde da je ukopan u Meki između Safe i Merve, a drugi u Palestini, u mjestu Remla ili u Kudsu.
Imam Nesai je napisao više djela, posebno iz oblasti hadisa, od kojih su:
- Sunen kubra,
- Sunen sugra, poznat kao Mudžteba ili Sunen en-Nesai,
- Kitabul-kuna,
- Kitabul-džerhi vet-ta'dil, i druga.
Izvor: Nesaijev Sunen, knjiga 1, prijevod i komentar: hfz. Dževad Hrvačić, Medžlis IZ Sanski Most, Sanski Most, 2005, str. 8-9.