Intelektualni odgoj

---

Nijedna religija ili ideologija u povijesti ljudskog roda nije više isticala i afirmirala znanje i intelektualno sazrijevanje nego što je to činio islam. Allah Uzvišeni sa prvim ajetom objavljenim Poslaniku islama, Muhammedu, s.a.v.s., jasno podvlači tu posebnu karakteristiku islama, kojom se on distancira od svih pređašnjih religija i učenja. Razlika, po islamu, između vjernika koji znaju i onih koji ne znaju je nemjerljiva.

‘Abdullah b. ‘Abbas, r.a., tumačeći kur'anski ajet: Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje![1], kaže: „Učeni imaju prednost sedam stotina stepeni nad pobožnim koji nisu učeni, a razmak između dva stepena je pet stotina godina!“[2]

Analizirajući kur'anske ajete i hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji tretiraju ovu oblast, dolazimo do nepobitnih dokaza da islam posebnu pažnju pridaje ovom segmentu, pa, otuda, roditelji moraju naći načina da od najranijih trenutaka dječijeg života uliju u njihovu svijest želju za znanjem, istraživanjem, razmišljanjem i meditiranjem. Roditelji moraju svoje dijete navikavati da pripada jednoj od tri grupe ljudi, kako se ne bi uvrstilo u četvrtu grupu, koja će nastradati i na ovom i na onom svijetu, upravo onako kako navodi Halil b. Ahmed. On kaže: „Četiri su vrste ljudi: čovjek koji zna i zna da zna – on je učen pa ga slijedite; čovjek koji zna, a ne zna da zna – on je u nemaru (snu), probudite ga; čovjek koji ne zna, a zna da ne zna – on je taj koji traži uputu i znanje, uputite ga i čovjek koji ne zna, a ne zna da ne zna – taj je luđak, klonite ga se!“[3]

Znanje se, po učenju islama, ne dijeli na islamsko i neislamsko. Svako znanje koje afirmira istinu i koje upućuje na Allaha kao tvorca svemira i sve nas je korisno znanje. Zbog toga će roditelj ispitivati afinitet djeteta spram određene oblasti, pa kada utvrdi koja oblast najviše odgovara njegovom djetetu, usmjerit će ga tim pravcem.

Učenje stranih jezika je islamom preporučeno, jer se na taj način dolazi do novih saznanja, informacija i komunikacija, što je preduvjet da se islam, kao univerzalna Allahova riječ i posljednja verzija Allahove objave, dostavi ljudima. Bez poznavanja stranih jezika misionarska crta islama bi poprilično izblijedila. Poslanik islama, s.a.v.s., je, otuda, naredio Zejd b. Sabitu, r.a., da nauči hebrejski jezik, da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., mogao s njima korespondirati i pojašnjavati temeljne smjernice islama.[4]

Ako u našem djetetu razvijemo svijest o potrebi permanentnog učenja, tako da se ono nikad ne zadovolji do tada naučenim, napravili smo korak vrijedan pohvale u njegovom uzrastanju, jer Sufjan b. ‘Ujejne, veliki islamski učenjak, upozorava: „Čovjek je učen sve dok saznaje i uči, a čim bude ubijeđen da zna i da ne treba dalje učiti, postaje neznalica!“[5]

 

Izvor: Šefik Kurdić, Kultura ponašanja prema djeci, roditeljima i rodbini, Islamska pedagoška akademija u Zenici, Zenica, 2004, str. 49-51.