U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Tako mi vremena – (1) čovjek, doista, gubi, (2) samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (3)
(Kur'an, El-‘Asr:1-3.)[1]
Svaki dan koji dođe čovjeku kaže:
Čovječe, ja sam novi dan i svjedočiću za ono što učiniš u meni. Kad jednom odem od tebe, nikad se više neću vratiti. Zato pripremi šta želiš, ali, znaj, naći ćeš samo to što si sam pripremio, a izostavi šta hoćeš, ali znaj da se više nikada nećeš vratiti na to.
Čovječe, tvoj dan je gost tvoj koji će te ostaviti, pa će ti ili zahvaljivati ili će te kuditi. Isto tako je i sa noći.[2]
Ako znaš pravi opis onoga što tražiš
onda požuri, jer vrijeme teče i siječe kao sablja.[3]
[1] Besim Korkut, Kur'an časni, prijevod na bosanski jezik, http://majkaidijete.ba/religija/kuran/kuran
[2] Hasan el-Basri, ČUJEM ŠUM, PRIJATELJA NE VIDIM, kazivanja o moralu (ahlaku), pravilima islamskog ponašanja, pobožnosti i još ponečem, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1989., str. 111., s arapskog preveo: Mehmedalija Hadžić
[3] Mevlana Dželaluddin Rumi, Mesnevija, II svezak, Katedra Mesnevije, Sarajevo, 1987., str. 353., preveo Fejzulah Hadžibajrić