Sveta vjera islam prije četrnaest stoljeća, u sklopu svog sveobuhvatnog učenja koje je izvor sreće, posvetila je posebnu pažnju mladim naraštajima. Ta pažnja obuhvata sve vidove brige i nadzora nad njihovim materijalnim i duhovnim, psihičkim i fizičkim, moralnim i društvenim, ovosvjetskim i onosvjetskim životom, tj. nad svim vidovima njihove ličnosti i života.
Islamski prvaci, bogougodnici i predvodnici smatrali su razdoblje mladosti vrijednom Božijom blagodati i izvorom sreće u životu čovjeka, različitim načinima i opisima ukazujući muslimanima na značaj ovog razdoblja.
Hazreti Ali, mir s njim, je rekao:
“Vrijednost dvije stvari poznaje samo onaj ko ih je izgubio, a to su mladost i zdravlje.”[1]
U ovoj predaji hazreti Ali, mir s njim, blagodat mladosti stavlja u istu ravan s najvećom Božijom blagodati, to jest zdravljem, ističući kako je njena vrijednost nezapažena, a spozna se tek onog trenutka kada se izgubi.
U starosti sipam po glavi prašinu s igrališta dječijeg,
Ne bi l’ od prašine dosluhnuo miris mladosti svoje.
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
“Na Sudnjem danu rob neće napraviti ni jedan korak dok ne bude upitan za svoj život – u šta ga je potrošio, i za svoju mladost – kako ju je proveo.”[2]
Iz ovog hadisa očito je do koje mjere islam pridaje pažnju mladosti i njenoj vrijednosti. Ovo blago kod Boga ima takav značaj da će Božiji robovi na Sudnjem danu biti pitani za njega kako su ga i u čemu proveli. Mladost je samo jedno razdoblje čovjekova života, međutim, veoma vrijedno i posebno razdoblje života i zato će čovjek biti posebno pitan upravo za ovaj dio svoga života.
Imam Sadik, mir s njim, je rekao:
“Jedan od savjeta kojima je mudri Lukman savjetovao svoga sina je sljedeći: ‘O sine moj! Znaj da ćeš sutra, kada staneš pred Allaha, biti pitan za četiri stvari: čime si ispunio svoju mladost, u šta si potrošio život, kako si stekao imetak i u šta si ga potrošio.’”[3]
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, svezak 1, (preveo s perzijskog: Nihad Čamdžić), Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011, str. 11.