Pisanje o islamu, kako se danas publikuje na Zapadu, najčešće ima političko obilježje, zahvaljujući prije svega najnovijoj iranskoj revoluciji, koju su predvodili vjerski predstavnici. Većina tih natpisa, čak ako i nemaju tendenciozni karakter, potvrđuje nerazumijevanje islama i njegove stvarnosti. To se najbolje vidi iz natpisa svjetskih uglednih revija, listova i časopisa, koji imaju političku i književnu težinu, kao što su Daily Telegraph, Die Welt, Newsweek, Washington Post i drugi.
Međutim, nedavno se na francuskom jeziku pojavila knjiga švajcarskog autora Marsela Basarda pod naslovom Islamski humanizam, koja smjelo odgovara na mnoge tendenciozne napade, upućene islamu i muslimanima.
Treba napomenuti da je autor knjige istaknuti politički publicista, dok je izdavač francuska institucija za proučavanje i razvoj arapskog svijeta.
Interes autora za ovu oblast pojavila se daleko prije, obzirom da je u arapskom svijetu u svojstvu predstavnika međunarodnog Crvenog križa, proveo više godina. Basard je danas direktor odjela za političke informacije državnog instituta u Ženevi i predstavnik Evrope u naučnoj komisiji pod nazivom „Islam i Zapad“.
– Neki se pitaju, ističe autor, zašto se baš jedan zapadnjak, nemusliman, prihvatio ovakve studije o islamu. Odgovor je vrlo jednostavan; Zapad ima svoj pogled i stav o islamu koji se zasniva na opštim saznanjima o ovoj vjeri, bez dubljeg sagledavanja njene suštinske stvarnosti. Moja studija je, zapravo, dublje poniranje u islam, njegov društveni, politički i kulturni smisao.
Značaj studije se posebno ističe u autorovom nastojanju da islam prikaže, ne samo kao vjeru koja reguliše odnose između čovjeka i Boga nego i kao društveni, kulturni i politički sistem, koji reguliše unutarnji odnos među muslimanima, njihov odnos prema nemuslimanima, te stav čovjeka prema društvu i državi.
– Islam je, kaže autor, savremena religija, koja odgovara, kako stoljeću objave Kur'ana, tako i današnjem čovjeku.
U šestom poglavlju ove značajne studije, pisane na oko 400 stranica, pod nazivom „Obnova islama“, autor ističe da je islam bio osnovna podrška mnogim narodima u njihovoj borbi za oslobođenje od evropskog kolonijalizma i dominacije. Zahvaljujući obnovljenoj islamskoj misli i iskrenom vjerovanju, islamski narodi su znatno ograničili prodor i uticaj antiislamskih shvaćanja i ideologija.
Istaknuti islamski filozofi i teoretičari, poput Džemaludina Afganije i Muhameda Abduhua, suprostavili su se evropskom kulturno-pollitičkom i industrijskom osvajanju islamskog svijeta, i razvili islamsko jedinstvo, naprednu misao i djelo. Ponovo je došao do izražaja Kur'an kao osnov prava i filozofije islamskog svijeta. Kao moralno etički sistem i društvena pravda, islam je solidna baza za izgradnju takvog društva u kome će vladati sloboda, jednakost, bratstvo i vjera u Boga – ističe autor.
– U Kur'anu će se naći odgovor na mnoga pitanja, bilo da se radi o šerijatsko pravnim pitanjima, društvenim odnosima, ekonomskom sistemu ili pak pitanjima rata i mira. Z ato je islamski sistem mogao biti primjenjen prije više od hiljadu godina, isto kao što se primjenjuje danas i kao što će biti primjenjivan sutra, jer je Kur'an, ističe autor, vječiti ustav islamskih naroda.
Poglavlje „Patriotizam islamske države“ ističe da je islamski svijet danas formalno podijeljen u države, koje se protežu hiljade milja i koje imaju zasebne režime i poglede u nekim pitanjima, ali ih sve zajedno veže, uprkos nekim podjelama, pripadnost islamu i Kur'anu.
Nacinalpatriotizam sastavni je dio islamskog vjerovanja jer islam poštuje slobodu ličnosti, kao sastavni dio društva. Otuda je nacionalpatriotizam predstavljen i u islamskom vjerovanju kao izraz ljudske slobode i samostalnosti.
U drugom dijelu ove studije autor izlaže islamske propise u svjetlu naučnih spoznaja, ističući da su Kur'an i Hadis osnovni izvori islamske misli i zakonodavstva.
– Kur'an za muslimane nije samo sveta knjiga, nebeskog porijekla, nego čitav kodeks propisa i normi koje najpotpunije regulišu odnos između čovjeka i njegovog Stvoritelja. Kur'an je, uistinu, natprirodno djelo, prihvatljiv za sve prilike i vremena, naglašava autor.
– Temeljni stup islamskog vjerovanja, ističe Basard, čini šehadet, islamska izjava da je samo jedan Allah i da je Muhammed Njegov poslanik upućen cjelom čovječanstvu, pa je šehadet osnova za stupanje u islam.
U ovom poglavlju razrađena su islamska moralno-etička načela u domenu pojedinca, porodice, zajednice i društva u cjelini.
– Evropskom intelektu je ponekad teško da shvati islam, iako je on sasvim kompletan… Islam je pokrenuo moralnu-etičku i društvenu revoluciju i ona stalno traje…
Jedinstvo islamskog svijeta najbolje se manifestuje kroz namaz – svakodnevno okretanje pet puta jednom mjestu – Kabi u Meki, kao i jednomjesečnim postom svake godine, čime su obuhvaćeni svi pripadnici – mladi i stari, bogati i siromašni.
Govoreći o ljudskim pravima, Basard ističe da je Kur'an jasno precizirao ljudska prava, dužnosti i obaveze, kao pojedinca, tako i cijele zajednice. Pravda je po islamu, naglašava autor, sveto i neotuđivo pravo svih ljudi, kao što je i sloboda ličnosti i poštovanje ljudskih prava i obaveza osnov islamskog vjerovanja.
Isto tako islam je precizirao prava i dužnosti žene i majke, kao i društvene obaveze prema njoj. Otuda je žena u islamu punopravna i nije zapostavljana, kao što se to ponekad želi tendenciozno prikazati.
Izvor: Islamska misao, revija za islamistiku, teologiju i informatiku, Starješinstvo IZ u SRBiH, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, septembar 1979, str. 32.