Lijepo ponašanje čestitih ljudi i njihovo veliko zalaganje radi popravljanja društva proizlazi iz njihove čiste nutrine, a jedna od njihovih jasnih odlika jeste izbjegavanje svake vrste zavisti i zlobe.
Zavist i zloba predstavljaju korijen velikog broja društvenih problema i njihova posljedica može biti samo činjenje zla i zločin, a to predstavlja i jedan od činilaca suprotstavljanja poslanicima i dobrim članovima društva. S tim u vezi Uzvišeni Bog je o nevaljalim Izraelćanima rekao:
Ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli.
Zavist i zloba predstavljaju glavne činioce zaostajanja jednog društva, jer se time zatvaraju putevi razvoja i napretka za članove društva.
Na taj način veliki broj mogućnosti i potencijala društva biva ugušen, što čovjeku uskraćuje sreću na Ovom i na Onom svijetu.
Upravo zbog toga čestiti ljudi nastoje da ovo veliko zlo izbace iz sebe i svoga društva i da svoje međusobne odnose izgrade da budu poput odnosa dženetlija o kojima je Uzvišeni Allah rekao:
I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.
Oslobođenost čestitih ljudi od zavisti i zlobe i njihova strpljivost pri popravljanju drugih, kod zavidljivaca i zlobnika izaziva stid i pokajanje i podstiče ih da razmišljaju o nadoknađivanju počinjenih grijeha.
Uzvišeni Bog je o Kabilu, nakon što je ovaj zavidio bratu i potom ga ubio, rekao sljedeće:
“Teško meni!” – povika on – “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!”
I pokaja se.
Prema tome, ponašanje čestitih ljudi, njihova čistota I strpljivost sami po sebi predstavljaju najbolju metodu popravljanja zločinaca, a sjećanje na dobre ljude i njihovo spominjanje kroz historiju je predstavljalo pouku za odgajanje pokoljenja ljudskog roda.
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 186.-187.