Autor: prof. Salih ef. Trako
1971. godine Iran je proslavio 2500 godina postojanja carevine. To govori da iranska kultura spada među najstarije koje današnja povjest poznaje (radi jasnoće, treba odmah kazati da od 1935. godine Perzijanci su za svoju zemlju uzeli ponovo naziv Iran, ali jezik i književnost i dalje se nazivaju perzijski jezik i perzijska književnost). Mi ćemo ovdje kazati samo da je perzijska književnost, a posebno poezija, dostigla najveći uspon svoga razvoja u prvom vremenu islamske povijesti današnjeg Irana. Primanjem islama od Arapa u VII i VIII stoljeću Perzijanci su primili arapsko pismo, islam i islamsku kulturu u njenoj sveukupnosti.
U prvi stoljećima (VIII, IX, X) Perzijanci su književna djela pisali na arapskom jeziku, a tek kasnije oni počinju i sve više pisati na svom, perzijskom jeziku. Ovdje se mora posebno istaknuti da period od druge polovine X do kraja XV stoljeća predstavlja zlatno doba perzijske književnosti. U tom razdoblju živjeli su i pisali na stotine pjesnika i književnika, od kojih neki i danas uživaju slavu u čitavom a ne samo u islamskom svijetu. Među petnaestak vrhunskih pjesnika spada i Šejh Sadija, koji uz Firdusija, Rumija i Hafiza ide u sam vrh pjesnika perzijske klasične poezije.
Šejh Sadija je živio prilično dugo. Rodio se početkom XIII, a umro je krajem istog stoljeća. Dakle, bio je savremenik Mevlane Dželaluddina Rumija. Nešto više o životu Šejh Sadije rečeno je u uvodu prijevoda Đulistana koji je kod nas u izdanju El-Kalema objavljen prije deset godina (1989). Ovdje ću ponoviti samo to da je Šejh Sadija po svojim nazorima bio veliki sufija i dosljedni sunnija, uz to vrlo trezven duh, nimalo fanatičan, ali čvrst kao stijena u svojim uvjerenjima i stavovima.
U svom prilično dugom životu Šejh Sadija je napisao ili spjevao 22 djela. Najpoznatija su Bustan i Đulistan, a najobimnije mu je djelo Gazeliyyat (zbirka gazela). U Iranu su izdana sabrana djela šejha Sadije pod naslovom Kulliyyat (Sabrana djela). To obimno kritičko izdanje koje iznosi 1023 stranice, pripremio je iranski naučnik Muhammed Ali Furugi.
Sve što je napisao Šejh Sadi nosi pečat njegove velike pjesničke darovitosti, velike učenosti i životnog iskustva, nakupljenog u dugotrajnim putovanjima po raznim krajevima islamskog svijeta. Posebno nosi pečat moralne čestitosti koju želi da prenese na čitaoca, da ga pouči, da mu pomogne da svoje životne aktivnosti usmjeri u pravcu i duhu islama. On posebno upućuje savjete vladarima i uopće ljudima od značaja, jer su oni najodgovorniji za sudbinu ljudi na zemlji.
Ovom prilikom želimo saopćiti 18 bejtova jedne pjesme (gazela) pod naslovom „Mev'iza ve nasihat“. U ovom stihovima (bejtovima) Šejh Sadija nam saopćava osamnaest životnih istina i budi uspavane savjesti ljudi kojima želi pomoći da lakše prođu trnoviti put ovoga prolaznoga svijeta (a sva djela su mu usmjerena u tom pravcu), koji po Allahovoj volji i odredbi živimo zarad Ahireta.
Mev'iza ve nasihat
1.
O ljudi, ovaj svijet nije mjesto bezbrige i uživanja,
Učeni i mudri ne pridaje veliki značaj svijetu ovome.
2.
Zaspali zar mogu osjetiti cvrkut ptica u zoru?
Hajvan nema pojma o svijetu kojim ljude žive.
3.
Lijek za odgoj uzimaj od pira tarikata
Jer, za čovjeka nema gore bolesti od neukosti
4.
Lice, makar bilo vilinske ljepote i privlačnosti,
Ne može se vidjeti u ogledalu ako nije svjetlom osvjetljeno (nurom prosvjetljeno).
5.
Za ljude Allahu odane, noć je bijeli dan,
Produhovljenima uistinu noć nije tamna.
6.
Pandžu diva (nefsa) skrši mišicama umjerenosti i pobožnosti,
Jer on (nefs) nema snage naspram snage pobožnosti.
7.
Nije prava pobožnost da čelo spuštaš na zemlju,
Pokaži pravu iskrenost, ona se ne pokazuje samo čelom.
8.
Čuvaj se da ne podlegneš nefsu, jer na Allahovom putu,
Za čovjeka nema ništa opasnije od ovog pustinjskog diva.
9.
Alim, abid, sufija, svi su djeca na Allahovom putu,
Ako postoji istinski čovjek, to je arif na putu spoznaje Rabba.
10.
Uz Tebe ne može zavesti ljepotica svetačkog izgleda,
Jer ono što Tebe molimo je samo duševni mir.
11.
Kuća puna pšenice a ni zrna u grob ne posla,
Tvoja briga za smrt nije isto kao briga za zimsko lišće.
12.
Odnosiš blago muslimana, a kada tvoje blago odnesu
Dižeš viku: Nije musliman ko je odnio.
13.
Za Ahiret nije dobro previše tražiti udobnosti,
Nema bolje udobnosti od nemanja udobnosti.
14.
Pljačkaša se boji onaj koji ima dunjalučkih dobara,
Arifi nisu nagomilali, stoga nemaju briga.
15.
Onaj kome su šator postavili u praznoj pustinji,
Nema brige da će se srušiti ako se zemljotres dogodi.
16.
Jedan nasihat, onaj iskreni, dunjaluka vrijedi,
Ali, ne slušaj ako u mojim riječima (poeziji) nema fajde za oba svijeta.
17.
Glavnina života uprazno provedena, dani u praznoj priči,
Donosi samo štetu i gorko kajanje.
18.
O Sadija, premda ti si majstor riječi i savjeta,
Cilj se postiže djelom, ne samo lijepim riječima.
Izvor: ŠEBI ARUS, godišnjak Tarikatskog centra, broj 21, Tarikatski centar Sarajevo, Sarajevo, 2000., str. 37-40.