Fejzulah Hadžibajrić
I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: “Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” –odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike. (Kur'an, XXI:87-88.)
Bejtovi (3135-3144)
Junus je u utrobi ribe sazrio, postao pečen,
njegovo spasenje bilo je samo preko tesbiha.
Komentar:
Junus, a.s., je rodom iz Ninive u Iraku, a pripada pejgamberima Benu-Israila. U Kur'anu je spomenut: „Junus je zaista od Božijih poslanika“.
Zove se Junus ibn Meta po svojoj majci kojoj je bilo ime Meta, a bila je poznata žena. I on je od pejgambera (murselin), koji je bio poznat po tome što je imao više zaduženja. Allah ga je poslao u grad Ninivu, a to je sadašnji predjel Mosula. Kao i svi pejgamberi, on je pozivao narod, a oni su ga u laž ugonili. On se naljuti na njih pa ih bez Allahove dozvole napusti. „Kad je pobjegao ukrcao se na lađu.“ (Kur'an) Plovili su nekoliko milja, a zatim je brod zahvatila bura. Posada broda je rekla da je po nepisanom mornarskom zakonu potrebno baciti u more odbjeglog roba – slijepog putnika da bi se bura stišala. Junus stupi prema njima i reče: „Ja sam taj odbjegli rob.“ Mornari mu rekoše: „Haša, nisi ti odbjegli rob, jer na tebi nema nikakvih znakova roba, ti si dobar čovjek, iz tebe sija nur.“ Ali Junus ponovi: „Ja sam griješni rob.“ On je mislio da je prema Allahu griješan zato što je pobjegao napustivši svoj narod za koga je bio zadužen, a Božiji rob svakako i jeste. Mornari su bacili kocku da vide koga će baciti u more, a ta kocka je pala ipak na Junusa, a.s. I tako ga mornari baciše u more. Ubrzo ga je progutala velika morska riba. U ribi, Junus je sam sebe korio: „Ne tražeći od Allaha dozvolu, pobjegao si od svoga naroda za kojeg si bio zadužen, zato sad zaslužuješ kaznu.“ Ovako je on govorio sam sebi. Junus bi ostao do Kijameta u ribi da nije bio jedan od onih koji hvale Allaha. Ali on je stalno tesbih činio riječima: La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin.
Da nije tesbih činio, ostao bi u
nutrini ribe sve do Kijametskog dana.
On je tesbih činio iz utrobe ribe i spasio se,
a kakav je tesbih iz Rozi-elesta.
Komentar:
Od Džafera Sadika, r.a., se prenosi ovaj hadis: „Čovjek bi se trebao čuditi na četiri stvari ako ga poklope, a njima ima izlaz, a to su:
1. radi velikih briga treba učiti La ilahe illa ente inni kuntu minez-zalimin, što je i Junus u ribi učio;
2. kad je u strahu i brizi treba da uči Hasbunallahu ve ni'mel vekil, ni'mel mevla ve ni'men-nasir;
3. ako se boji nečije spletke treba da uči Ve ufevidu emri il-allah, innallahe basirun bil-ibad, i
4. ako ima vodilju za Džennetom treba da uči MašaAllah, la kuvvete illa billah.
Junus-pejgamber pa i ovaj njegov zikir bio je prije našeg hazreti Pejgambera. Na kojem je jeziku bio – to ne znamo, ali se nama preporučuje, a i došao je putem Kur'ana.
Ako si zaboravio kada je duša tesbih činila,
onda se prisjeti kako ribe zikir čine.
Komentar:
Tesbih znači Allaha slaviti, veličati, pozivati i od manjkavih stvari Ga čistiti, slaviti, onako kako su Ga duše vidjele u Elestu kada ih je Allah zapitao: „Jesam li Ja vaš Gospodar?“ Duše s ubjeđenjem odgovoriše da jeste. Junus se na ove dane svježe prisjećao. Svačiji ruh, prema njegovoj snazi, je odgovorio „Bela“; prema tome, kako smo se odazvali u Ezelu, takvi smo i danas, a po tome se i razlikujemo. Dok smo još na ovome svijetu treba da se ovoga prisjećamo. Neki ljudi su u gafletu tako što padnu u zaborav radi dunjaluka pa i ne pomišljaju na ovaj događaj. Ako nisi od onih koji se ovoga prisjećaju, budi bar onaj koji razumije jezik prirode i govor riba, pa kad njih budeš razumio, tvoj gaflet će dati prostora da se sjetiš Bezmi-elesta i onoga „Bela“.
Ko god vidi more jedinstva i ko bude ušao u more hakikata (stvarnosti i istine), takvoj osobi – arifima (gnosticima) kaže se da su ribe koje su uplovile u Allahov ocean, a svaki onaj koji bude vidio Allaha okom basireta – srca, to mu viđenje znači da je svojom nutrinom bio osvjedočen, a to svjedoči da je ehlullah – Allahov čovjek. Ehlullah su ljudi koji Allahovo Biće sa svim Njegovim sifatima na dunjaluku vide i time su osvjedočeni u ove osobine. Što se tiče ebrara i ahjara i mukarrebina, ovi odličnici su velije pa im se kaže da su ehli-keramet ili vilajet-sahibije. Svaki ehli-keramet nije ehlullah, a svaki ehlullah je ehli-keramet – evlija.
Ko god je spoznao Allaha, on je ehlullah,
a ko je vidio more, on pripada ribama.
Ovaj svijet je ocean, a tijelo je riba,
ruh je Jusuf, koji je bio skriven od svjetla dana.
Pošto je Junus tesbih činio, spasio se iz ribe,
a da nije, ostao bi progutan u ribi do Kijameta.
Komentar:
„Da nije tesbih činio, ostao bi u ribi sve do Kijameta“ (Kur'an). Putem ovog primjera hoće se da i ti naučiš tesbih činiti od jednog ovakvog roba koji se tesbihom spasio iz tmine i postao pejgamberom.
Riba sa živim srcem ima mnogo na svijetu, samo
ih ti ne vidiš, a s njima se suočavaš i čuvar si.
Oni tebe vide, stalno se susrećeš s njima.
Otvori oči i zagledaj se pa ćeš ih jasno vidjeti.
Ako si nesposoban da ih nađeš, otvori uho
i slušaj, kako oni tesbih čine.
Izvor: Mevlana Dželaluddin Rumi, Mesnevija, II svezak, prevod i komentar: Fejzulah Hadžibajrić, Katedra Mesnevije, Sarajevo, 1987., str. 188. i 306-308.