Božija kuća i drevni hram posvećen Jedinome, objekat hadža i tačka prema kojoj su usmjerene svakodnevne molitve, kibla svih muslimana, stoji u srcu Mekke kao svjedočanstvo o prirodi islama kao čistog monoteizma koji je oživio Ibrahimov (a.s.) monoteizam, noseći primordijalnu poruku jednoće, objavljenu Ademu (a.s.), ocu čovječanstva i prvom poslaniku. Kaba je konkretan simbol izvorišta islama. Ona je i višnji centar islama kojem se svi muslimani okreću u propisanim namazima. Kao svim istinskim tradicionalnim civilizacijama, i islamom dominiraju dvije realnosti Izvorišta i Centra i ove dvije temeljne dimenzije islama su uobličene u Ka'bi.
Tokom svojega života, svejedno da li živi na vulkanskim vrhovima Jave, ili pustinji Mauritanije, musliman je svjestan Ka'be kao tačke na zemlji koja ga povezuje sa njegovim izvorištem, izvorištem njegove vjere islama, pa i samoga čovječanstva. Musliman je, također, svjestan da su sve tačke na zemlji nevidljivim linijama povezane sa jedinstvenim središtem, Ka'bom, prema kojoj se svakodnevno licem okreću u namazu pet puta. Stoga musliman ima vezu sa Ka'bom koja je u isto vrijeme i statična i dinamična; statična, jer postoji stalna veza između svake tačke u islamskom kosmosu i Ka'be, a dinamična, jer se prema Ka'bi putuje
radi obavljanja hadža. Namaz predstavlja statičnu vezu, a hadž dinamičnu. Sjedinjene, ove dvije veze potvrđuju veličanstveno prisustvo Ka'be i kao Ishodišta i kao Središta islamskog vjerskog univerzuma, ne zbog Ka'bine zemaljske realnosti, već zbog onoga što označava kao Božija kuća, jer je, ustvari, jedino Bog Izvorište i Središte života muslimana…
Arhaična priroda Ka'be ukazuje na njen primordijalni karakter. Budući da približno ima oblik kocke (otuda ime Ka'ba, koje na arapskom znači kocka), duga je 12 metara, široka 10 metara, a visoka 16 metara, posjeduje dimenzije koje su, po Pitagorinom shvatanju harmonije, međusobno u harmoničnom odnosu. Kao kocka, Ka'ba također simbolizira stabilnost i nepromjenjivost koji karakteriziraju sam islam, religiju utemeljenu na harmoniji, stabilnosti i
nepromjenjivosti u svojoj najosnovnijoj biti. Odatle istina da islam može biti obnovljen, ali ne i reformiran. Ona je poput živoga organizma; stoga je odijevaju u crni prekrivač (kiswa), sa zlatom izvezenim kur'anskim ajetima. Ovo odijevanje svete Božije kuće, kao stara semitska tradicija koja se ne može naći u grčko-rimskom svijetu, ponavlja se svake godine, a stara kiswa se reže na komadiće i dijeli. Od ranog doba islamske historije, kiswa je pravljena u Egiptu i sa velikom pažnjom donošena u Mekku, ali se danas pravi u blizini samoga grada.
Ka'ba je struktura kosmičkog, pa čak i metakosmičkog značaja i značenja. Ona leži na osi koja sjedinjuje Nebo i Zemlju u islamskome kosmosu… Ona odražava kosmičku harmoniju. Njena četiri ugla pokazuju na četiri osnovna pravca, koji predstavljaju četiri stuba tradicionalnog kosmosa. Crni kamen u njenom uglu (el-hadžerul-esved) jeste meteorit, dakle, vanzemaljskog je porijekla. Veli se da su ga Ibrahim i Ismail donijeli sa brda Ebu Kubejs u blizini Mekke, gdje je bio sačuvan od dolaska na zemlju. Po Poslanikovim riječima, kamen je došao sa neba bjelji od mlijeka, ali je pocrnio zbog grijeha sinova Ademovih, mada je ostalo nešto njegove izvorne bjeline. Kamen također simbolizira prvobitni sporazum koji je, po Kur'anu, postignut između Boga i Adema i sveg njegovog potomstva, kojim su svi pripadnici ljudskog roda tog „pravječnog trena“ (ezel) kada je sporazum sklopljen prihvatili Božije gospodstvo.
Zajednički namaz oko Ka'be je najočitiji znak savršenog potčinjavanja Božjoj volji, baš kao što obilaženje oko nje označava čovjekov povratak svojoj izvornoj rajskoj perfekciji. Izbacujući iz Ka'be idole, Poslanik nije samo vratio svetost drevnom hramu kao Božijoj
kući, već je i sve muslimane podučio da, ukoliko žele biti istinski muslimani, moraju svoje srce, koje je mikrokozmički parnjak Ka'be, isprazniti od svih idola, od svega osim Boga, kako bi ono bilo dostojno Božijeg prisustva.
Ka'ba je oblik, a ipak je simbol Neobličnoga. Ona je protoarhitektura, a ipak izvorište cijele islamske arhitekture. Njen crni pokrivač, kiswa, simbol je crnine koja nije ništa drugo doli intenzitet svjetlosti, boja iza svih boja koja sadržava sve boje i sve oblike.
Izvor: Sejjid Husein Nasr, Tradicionalni islam – savremene kušnje, Hrestomatija tekstova, eseja i intervjua, priređivač elektronskog izdanja: bosnamuslimmedia.com, 2009, str. 82-84.