Tamerlan pozva jednog dana hodžu na natjecanje ratnika u bacanju koplja. Hodža osedla i uzjaha svoga vola i dođe na mjesto natjecanja. Kad ga ljudi vidješe tako opremljena, nastade urnebesan smijeh. Tamerlan mu reče:
– Moj hodža, za bacanje koplja treba da jašeš na veoma okretnoj, kao ptica brzoj životinji. A ti uzjahao na tromog, nespretnog vola!
Hodža odgovori:
– Kad je ovaj vo prije deset godina bio tele, viđao sam ga kako trči da ga ni najbrži konj ne bi mogao stići. Doduše, ja ga za ovih deset godina nisam probao!
Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 61.