Enes ibn Malik, r.a., kaže da je Ebu Zerr, r.a., kazivao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Dok sam bio još u Mekki, rastvorio se strop moje sobe, spustio se Džibril, otvorio mi prsa, isprao ih Zemzemom, donio zlatan leđen napunjen mudrošću i vjerovanjem i to salio u moja prsa, zatim ih sastavio, uzeo me za ruku i uzdigao do ovozemnog neba. I kada sam došao do najbližeg neba, Džibril reče čuvaru neba:
– Otvori!
– Ko je to? – upitao je (čuvar).
– Ima li još neko s tobom? – upitao je čuvar.
– Da, sa mnom je Muhammed, s.a.v.s. – kazao je Džibril.
– Kome je upućeno poslanstvo? – upitao je čuvar.
– Da – odgovorio je Džibril.
Pošto je otvorio, uzdigli smo se do najnižeg neba, kad tamo sjedi jedan čovjek, a s desne mu i lijeve strane gomila svijeta. Kad pogleda prema desnoj strani, nasmije se, a kad pogleda prema lijevoj, zaplače.
– Dobro došao, dobri Vjerovjesniče i dobri čovječe – rekao je.
– Ko je to? – upitao sam Džibrila.
– To je Adem (pejgamber) – odgovorio je on – a ove mase sa njegove desne i lijeve strane su potomci njegovih sinova. Oni s desne strane su stanovnici Dženneta, a one mase na lijevoj strani su stanovnici Džehennema, pa kada pogleda na desnu stranu, nasmije se, a kada pogleda na lijevu stranu, zaplače.
Kada me je uzdigao do drugog neba, rekao je njegovom čuvaru:
– Otvori!
Čuvar je upitao ono isto što i onaj prvi, a potom otvorio.“
Enes kaže da je Ebu Zerr kazivao da je Muhammed, s.a.v.s., na nebesima naišao na Adema, Idrisa, Musaa, Isaa i Ibrahima, a.s., a da nije precizirao kakvi su im položaji, osim što je spomenuo da je naišao na Adema na najbližem nebu, a Ibrahima na šestom.
Kada je Džibril sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., prošao pokraj Idrisa, on ga je – kaže Enes – pozdravio riječima:
– Dobro došao, dobri Vjerovjesniče i dobri brate.
– Ko je to? – upitao sam (Džibrila).
– To je Idris – odgovorio je Džibril.
Potom sam prošao pokraj Musaa, a.s., pa mi i on reče:
– Dobro došao, dobri Vjerovjesniče i dobri brate.
– Ko je to? – upitao sam (Džibrila).
– To je Musa – rekao je Džibril.
Zatim sam prošao pokraj Ibrahima, a on mi reče:
– Dobro došao, dobri Vjerovjesniče i sine dobrog čovjeka.
– Ko je to? – upitao sam (Džibrila).
– To je Ibrahim, a.s.“
Ibn Abbas, r.a., i Ebu Habbe el-Ensari kazivali su da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
„Džbril me je vodio i dalje dok se nisam pojavio na jednom beskonačnom prostranstvu u kome sam čuo škripu pera.“
Enes ibn Malik kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
„Allah je mojim sljedbenicima odredio dnevno pedeset namaza. Ja sam se s tim povratio i kada sam naišao pokraj Musaa, on mi reče:
– Šta je Allah propisao tvojim sljedbenicima?
– Propisao je pedeset namaza – odgovorio sam.
– Obrati se svome Gospodaru – reče Musa – jer tvoji sljedbenici neće moći to izdržati.
Obratio sam se i On mi je smanjio na polovinu. Potom sam se povratio do Musaa i rekao:
– Smanjio mi je na polovinu.
– Obrati se svom Gospodaru – rekao je on – jer tvoji sljedbenici neće moći to izdržati.
Obratio sam Mu se i On mi reče:
– Njih (namaza) je pet, a nagrada za njih je kao za pedeset, jer se riječ kod Mene ne mijenja.
Potom sam se vratio Musau, koji mi reče da se opet obratim svome Gospodaru, ali mu ja odgovorih:
– Stidim se svoga Gospodara.
Zatim me Džibril povede dalje dok me nije doveo do Sidretu-l-Muntehaa koga su bile prekrile raznovrsne boje tako da i ne znam kakve su. Iza toga uveden sam u Džennet u kome su bili zidovi od bisera, a zemlja mošus.“
Izvor: Buharijina zbirka hadisa, sažetak, prijevod s arapskog: Mehmedalija Hadžić, El-Kalem, Sarajevo, 2004, str. 114-117.