Kineska priča
Oko sedamsto lija[1] se mora prijeći da bi čovjek obišao brda Taihang i Wangwu, dok njihova visina iznosi više tisuća stopa.
Sjeverno od ovih brda živi Yugong, devedesetogodišnji starac. Njegova se kuća nalazi točno nasuprot brdima, pa mu je veoma nezgodno neprestano ih zaobilaziti. Jednog dana sazove on cijelu obitelj da se posavjetuje oko te stvari:
– Kada bismo se ovako skupa dali na posao i uklonili brda, napravili bismo cestu na jug, prema obali rijeke Han.
Svi su bili za to, samo je njegova žena oklijevala razmišljajući:
– Meni se čini da vaša gomilica neće moći ni brežuljak srušiti, a kamoli ova dva džinovska brda. A kaži mi samo kamo ćeš sav taj materijal odnijeti?
– Bacat ćemo ga u more – odgovorio je.
Tada se Yugong s obitelji dade na posao. Kopali su pijesak i stijenje i odvlačili ga u korpama u more. Pridružila im se i jedna udovica sa svojim sedmogodišnjim sinom. Mnoge su se mjesece mučili.
Na zavoju rijeke živio neki starac koga su zbog njegove mudrosti nazivali mudracem. On se smijao njihovim naporima i svim je silama nastojao da ih odvrati od tog posla.
– Manite se gluposti – govorio je. – već ste u dubokoj starosti i ne možete niti žbun iščupati. Kako ćete toliku zemlju i kamenje ukloniti?
Yugong duboko udahnu da se pribere.
– Kako ste glupi i ograničeni – reče – možete se mjeriti s malim sinom naše susjede, udovice. Kad ja umrem, moj sin je tu, a i on ima sinove i tako u nedogled. A ova se brda neće povećavati, niti rasti uvis. Zašto da se s njima ne obračunamo?
Na ovo mudrac nije znao ništa reći.
Izvor: Priče stare Kine, (prijevod s njemačkog: Željko Ivanković), Veselin Masleša, Sarajevo, 1991, str. 5.