Prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Doista je vjera lahka i niko se neće uhvatiti u koštac s njom, a da ga ona neće nadjačati. Zato, tražite sredinu, budite umjereni, radujte se i pomozite se jutrom, popodnevom i krajem noći.“[1]
Savjeti i upute:
U ovom hadisu je upotrebljeno poređenje i metafora pa je značenje: U pokornosti Allahu trudite se dobrim djelima, birajući vrijeme kada smo aktivni i neopterećeni, tako da osjetimo slast u ibadetu i ne bude nam dosadno. Na taj način postići ćemo naš cilj. Takav je slučaj i s putnikom koji putuje u ovo vrijeme, odmarajući sebe i svoju jahalicu, tako da stigne na cilj bez velikog opterećenja.[2]
Značenje riječi: „… i niko se neće uhvatiti u koštac s njom, a da ga ona neće nadjačati“, tj. neće niko samog sebe opteretiti više nego što može podnijeti, a da ne posustane, a vjera mu nalaže olakšavanje i blagost kako bi mogao ustrajati u svojim poslovima i obavezama.
Značenje riječi: „Zato, tražite sredinu, budite umjereni…“, tj. tražite sredinu između nemarnosti tolike da čovjek ostavi ono što mora izvršavati i preopterećenosti tolike da se obaveže nečim što ne može izvršavati.
U ovom hadisu je predivna poslanička lekcija u kojoj nam je pokazano kako se čovjek treba odnositi prema svom nefsu i popraviti ga na najlakši način, a da se ne optereti nečim što ne može podnijeti ili da mu izmakne kontroli i okrene se protiv njega.
Zbog toga je Poslanik, a.s., obradovao onog ko je umjeren, kazavši: „… radujte se…“, tj. radujte se nagradi za ustrajno djelo, pa makar i ne bilo veliko[3], jer je malo ustrajano djelo bolje od velikih neredovnih djela.
Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli, r.a., veli: „Njegove riječi ‘radujte se’ znače da onaj ko se pokorava Allahu i u tome se drži sredine i umjerenosti neka se raduje, jer će stići do svoga cilja i prestići onoga koji neprekidno čini dobra djela. Nije presudna količina tjelesnih djela, vrednuju se ona koja su učinjena iskreno u ime Allaha, dž.š., i u duhu prakse Allahovog Poslanika, a.s., kao i srčane spoznaje i srčana djela.“
Zbog toga su neki od dobrih prethodnika kazali: „Ebu Bekr, r.a., nije prestigao ostale s mnoštvom posta i namaza, već s onima što ima u prsima.“
Drugi su kazali: „Ono što je Ebu Bekr, r.a., imao u prsima jeste ljubav prema Allahu i savjetovanje drugih ljudi.“[4]
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, 2012, str. 53-54.