„Allah voli“, kaže Poslanik, a.s., „kada neko od vas nešto radi, da to radi na najljepši i najbolji način!“ Prema tome, musliman je dužan svaki svoj posao obavljati na najljepši način. On o tome treba voditi računa i kada se igra s drugovima, i kada se vozi u autobusu, i kada se pozdravlja s prijateljima i komšijama, i kada jede, i kada pije… To treba imati na umu i kada obavlja namaz.
Čime se ukrašava namaz?
Namaz se ukrašava upotpunjavanjem namaskih ruknova.
Svojim okretanjem prema Kabi mi svoje misli usmjeravamo u jedan pravac. Dizanjem ruku kod početnog tekbira – iftitahi-tekbira – simbolično pokazujemo da sve ovosvjetsko zabacujemo za svoja leđa, da prestajemo misliti o tome i da se potpuno predajemo Allahu. Izgovaranjem tekbira: Allahu ekber (Allah je najveći!), izjavljujemo da je Allah veći od svega drugoga i da se, ulaženjem u namaz, sve drugo potiskuje ustranu.
Stajanjem u namazu – kijam – izražavamo svoju skrušenost pred Bogom, zamišljamo da stojimo pred Uzvišenim Allahom, preispitujući se i pripremajući se za konačno stajanje pred Njim na Sudnjem danu.
Učeći Allahove riječi – kiraet – mi ponavljamo ono što je On izrekao i tim riječima razgovaramo s Uzvišenim Allahom.
Pregibanjem u namazu – ruku’ – pokazujemo svoju pokornost Njegovim propisima i činimo naklon Uzvišenom Allahu. Time pokazujemo da je jedini On dostojan da se poginjemo pred Njim i niko drugi.
Padanjem na sedždu pokazujemo svoju punu poniznost pred Njim i svoje poštovanje Njega. To je trenutak kada smo najbliži Allahu i tada je najbolje moliti za sve što nam treba.
Na sjedenju – tešehhud – iskazujemo skrušenost i smirenost, opuštamo se i predajemo selam, čime završavamo namaz.
Na svakome prijelazu s jednog namaskog dijela na drugi učimo tekbir – izgovaramo: Allahu ekber – Allah je najveći!
Obavljajući namaz, čovjek nalikuje na meleka. Poslanik, a.s., kad je bio na Miradžu, vidio je meleke: jedni su stajali uspravno, jedni bili u pregibu, a jedni na sedždi. Tako su veličali Allaha, dž.š. Tako Ga veličaju i ljudi dok obavljaju namaz.
Izvor: Mustafa Prljača, Nezir Halilović, Vjeronauka za V razred osnovne škole, El-Kalem, Sarajevo, 2008, str. 97.