Jednog dana prošao hodža pokraj neke djece koja su se veselo igrala po polju. Jedan mangup diže mu kapu s glave pa je dobaci svojim drugovima. Kapa pođe od ruke do ruke. Nasrudin hodža je molio i preklinjao ali mu je ne htjedoše vratiti. Najzad hodža uvidje da mu nema koristi i zaputi se kući bez kape.
Srete ga jedan čovjek, pa ga upita: „Gdje ti je kapa?“
„Eno je, pomladila se“, reče tužno Nasrudin hodža, „pa se pomiješala među djecu.“
(Preuzeto iz knjige Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 81-82.)