Autor: Abdulah Budimlija
U nizu tema o Kur'anu, a.š., koje se pojavljuju u našoj literaturi, smatram da neće biti na odmet i ova o pravilnom učenju Kelami-kadima. Iako je tedžvid predmet izučavanja u svim islamskim školskim ustanovama, nije naodmet da se o ovome ponešto pročita i u našim listovima.
Kur'an je silazio tekstom, ali nema pomena kako ga je Džibrlil-emin predavao Muhammedu, a.s. Može se pretpostaviti da ga je recitovao uzviđenijim govorom (psalmodijalnom melodikom), kako se i danas recituje (uči). Dade se također pretpostaviti da ga je Džibril saopštavao psalmodijom koja izvire iz arapskog folklora kao viši govor. Vjerujemo da je taj mekam (melodiju) Muhammed, a.s., zapamtio kao i tekst objave, jer je kasnije od ashaba zahtijevao da uče Kur'an zanosnim govorom i lijepim glasom, jasno i razgovijetno, da svaka riječ bude izražena jasnom dikcijom.
Muhammed, a.s., je volio da sluša one koji lijepo uče Kur'an. Naročito je volio slušati Ebu Musaa Ešariju i Abdullaha b. Mes'uda. Abdullaha bi čak i potajno prisluškivao i tada bi mu u oduševljenju tekle suze.
Da bi ashabe potakao na pravilno i lijepo učenje Kur'ana, Poslanik bi povjeravao imamsku dužnost onima koji su najbolje učili Kur'an. Jednom je osmogodišnjeg dječaka Amra b. Seleme (koji se isticao u poznavanju Kur'ana) pustio u mihrab. Tako je postupao i kod biranja izaslanika koje je upućivao u druga plemena da tumače novu vjeru.
Božiji Poslanik je često učio Kur'an, pa i kada je na putu devu jahao. Posebno se posvećivao učenju tokom mjeseca ramazana. Tada bi sa Džibrili-eminom ponovio cijeli Kur'an napamet. Iznad svega cijenio je one koji su Kur'an znali naizust. Govorio je: „Najbolji među vama je onaj koji uči Kur'an i druge podučava.“ „O Ebu Hurejre, ima li ko časniji kod Allaha, dž.š., od nosioca Kur'ana (hafiza)? (…) Čuo sam prilikom Isra-a riječi: – O Muhammede, zapovijedi svom ummetu da odaju počast trojici: roditelju, učenjaku i hafizu. O Muhammede, hafizi su na posebnom mjestu kod Mene, učinio sam ih i kod vas na dunjaluku časnim jer da nema takvih koji čuvaju Kur'an u svojim prsima, sigurno bi propao dunjaluk… O Muhammede, kada umre hafiz za njim plaču nebesa, zemlja i meleki.“
Postoji već ustaljena praksa kod nas muslimana u BiH da se posvećuje naročita pažnja učenju Kur'ana za vrijeme mjeseca ramazana, kada se u svim džamijama uče mukabele, da bi se na taj način i slušači i učači upotpunjavali u pravilnom učenju Kur'ana. Za sijela i sastanke kao što su ova i njima slična, Alejhisselam je rekao:
„Nikada se neće sastati u jednoj Božijoj kući grupa ljudi da uče Kur'an i da ga proučavaju međusobno, a da na njih ne sađe i da ih ne pokrije spokoj i mir, da ih ne zastre Božija milost i da ih ne opkole meleki te da ih Bog ne spomene i ne pohvali među svojim odabranicima. A koga nazad bace njegova djela i njegov posao, ne može ga unaprijediti njegov rod, niti njegov soj.“ (Zbirka hadisa „Es-Sunne“ od h. M. Handžića)
Zato su ovakva sijela i sastanci na kojima se upotpunjuje znanje o Kur'anu, a.š., blagodarni pa ih moramo gajiti i odavati dužno poštovanje Kurani, a.š., jer je Kur'an najveća mu'džiza našeg Pejgambera, a nama muslimanima najljepši dar. Ma odakle dopiralo učenje Kelami-kadima moramo biti skrušeni, isto kao i u namazu, šutjeti i pratiti učenje, jer to od nas i sam Kur'an traži:
Kad se uči Kur'an pažljivo slušajte i šutite, ne biste li (na taj način) stekli Allahovu milost. (El-Araf, 203)
I slušaču je preporučljivo da bude sa abdestom, a naročito ako učač prouči ajeti-kerim u kome ima sedždei-tilavet, jer se i slušanje smatra ibadetom. Kur'ani, a.š., treba učiti među svojom čeljadi u našim kućama i po mogućnosti naglas jer nam to i Alejhisselam preporučuje:
„Mnogo učite Kur'an u vašim kućama, jer u kući u kojoj se ne uči Kur'an nestaje dobra, a zlo raste, a život ukućana postaje sve teži (tegobniji, nesnosniji).“
Mesruk prenosi od hazreti Aiše, a onda i od Fatime, neka je Allah s njima zadovoljan, da je Poslanik, a.s., rekao: „Meni Džebrail prouči Kur'an jednom svake godine, a ove godine je to učinio dva puta i zato mislim da mi se prikučio kraj života.“ (Zbirka hadisa od B. Zaganjora, str. 10)
Rekao je Alejhisselam: „Vjernik koji uči Kur'an i postupa po njemu sličan je limunu lijepog ukusa i ugodnog mirisa. A vjernik koji ne uči Kur'an sliči datuli lijepog ukusa ali bez mirisa. Licemjer koji uči Kur'an sličan je bosiljku ugodnog mirisa, a gorkog okusa, a licemjer koji ne uči Kur'an sličan je datuli gorkog okusa i bez mirisa.“ (Zbirka hadisa od B.Zaganjora, str. 109)
Na kraju da se i mi poslužimo dovom našeg dragog Pejgambera, a.s., kojom je ovako molio Allaha, dž.š.:
„Bože, ja sam Tvoj rob i sin roba Tvoga i robinje Tvoje. Ti raspolažeš sa mnom. Tvoja osuda je meni važeća. Tvoja odredba je prema meni pravedna. Molim Te svakim Tvojim imenom, kojim si Sebe nazvao, koje si u Svojoj knjizi objavio ili kojem si nekoga od Svojih stvorenja naučio, ili koje si kod Sebe sakrivenim učinio, učini uzvišeni Kur'an proljećem srca moga i nurom (svjetlom) prsa mojih, digni tugu moju i otkloni brigu moju!“
Izvor: Islamska misao, revija za islamistiku, teologiju i informatiku, god. I, br. 4, Starješinstvo IZ u SRBiH, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, mart 1979, str. 17.