Autor: Binasa Berberović, Sarajevo
Dipl. komparativista i bibliotekar
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak
Za razvoj bošnjačke književnosti u vrijeme kulturno-književnog preporoda bosansko-hercegovačkih Muslimana u periodu od 1878. do 1918. najveće zasluge ima Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, poznati bosansko-hercegovački sakupljač muslimanski narodnih umotvorina i mudrih izreka znamenitih ličnosti iz islamskog svijeta: prevodilac, publicist, kulturni i politički poslenik.
Ljubušak je osobena i po mnogo čemu pokretačka ličnost u književnoj i kulturnoj istoriji Bošnjaka.Bavio se proučavanjem kulturne istorije Bosanskohercegovačkih muslimana. Takođe treba istaknuti da se posebno zalagao za bolji status muslimanskog življa u Bosni i Hercegovini.Slovi za vrlo zanimljivu i avangardnu ličnost na granici dva stoljeća, kao narodni prvak, književnik i kulturni radnik .
Radio je na je na prilagođavanju Bošnjaka novim društveno i političkim prilikama, propagiranju čitanja štampe i suvremenih izdanja i činio je sve na stvaranju osobnog nacionalnog i muslimanskobosanskog entiteta, kao i na kulturnoprosvjetnom i političkom udruživanju Muslimana. Takođe je radio na prilagođavanju bošnjačkog naroda novom vremenu i oblicima života koje je donijela austrougarska vladavina na ovim prostorima Od svih kulturnih poslenika među Muslimanima u njemu se prvom prelomilo osjećanje pripadnosti orijentalnom duhovnom naslijeđu i on će hrabro prvi prihvatiti suvremene tendencije zapadnjačke evropske kulture i civilizacije. Ali, što je u svemu najznačajnije, bit će i ostati autentičan Bošnjak i Musliman. Takođe je prvi uticao na književni izraz svojih sunarodnika u austrougarskom razdoblju.
U brošuri Šta misle Muhamedanci u Bosni?, napisanoj 1886. godine, on ističe narodnu bitnost Muslimana kao primarno slavensko obilježje neovisno od njihove vjeroispovijesti“Tražeći savremeni politički izraz i način egzistencije prvi put u istoriji pisane riječi bosanskohercegovačkih Muslimana Kapetanović religiju odvaja od narodnosti i stavlja je u drugi plan dajući prvenstvo nacionalnom osjećanju“
Svoje poglede na književnost i svoj odnos prema književnom blagu drugih naroda u Bosni i Hercegovini i na širem prostoru slavenskog juga Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak izrazio je ljubavlju i odanošću koju je osjećao prema narodnim umotvorinama i poslovicama. Kao posljedica takvog njegovog odnosa i osjećanja, 1887. godine pojavit će se zbornik pod nazivom „Narodno blago“ u dva dijela . Oba djela ovog zbornika će sačinjavati narodne poslovice i anegdote i njihova objašnjenja, u dva dodatka i nekoliko narodnih i izvornih alhamijadi-pjesama, popijevki, priča i avdija. Šira čitalačka publika je bila više nego zadovoljna ovim zbornicima, i to iz dva razloga: prvo, zato što ih je objavio jedan Bošnjak na narodnom jeziku i na latiničnom pismu, i drugo, zato što su oni značili podsticaj u trasiranju književnog puta koji će slijediti.Književni rad Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka i njegovo sakupljanje i objavljivanje narodnih umotvorina bilo je od ogromnog značaja za dalji razvoj književnosti na narodnom jeziku i latiničkom pismu među Bošnjacima.
Osam godina poslije objavljivana „Narodnog blaga“ Ljubušak će objaviti i prvi svezak „Istočno blago“ u kojem će našoj čitalačkoj publici ponuditi 4 492 poslovice i mudre rečenice znamenitih ličnosti iz islamskog svijeta: Gazalija, Firdusija, Hafiza, Širazija, Ibn Kemala, Bešir Fuada, Kazim paše. On je smatrao književno stvaralaštvo na orijentalnim jezicima dijelom naše kulture. Objavljivanje „Istočnog blaga, tada je bilo prvorazedan događaj, koji je hrvatska i srpska književna kritika zdušno pozdravila. U predgovoru ove knjige Ljubušak kaže da je želio da južnoslovenski svijet upozna sa književnostima istočnih naroda, jer je mišljenja da je književno blago narodnog duha ma kojeg naroda zajednička općeljudska svojina i da je najvažnije postići praktičan cilj a to je: odgojiti narod na životnom iskustvu i praktičnoj filozofiji koja zrači iz narodnih umotvorina.
Druga njegova knjiga Istočnog blaga obiluje praktičnim poukama, savjetima , šaljivim pričama i anegdotama.U njoj je štampan i članak “O našijem pjesnicima i književnicima“. U njemu neko prvi put u južnoslovenskim književnostima na srpskohrvatskom jeziku piše o alhamijado-literaturi, ilahijama i kasidama.
Iz njegove knjige „Istočno blago“ odabrali smo za vas
Her bakčeden birer čiček:
Iz svake bašče po jedan cvijet
Savjet mudrih ljudi
Pričaju kako je perzijski glasoviti i znameniti car Noširevani Adilpozvao velike učenjake i najviše književnike, sve što ih je imao u svojoj prostranoj i ogromnoj carevini. Kada su se svi sabrali u prijestonici, onda im car zapovijedi, da svi između sebe izaberu najbolja i najučenija dvadeset i tri mudraca, pa da mu svaki kaže po nekoliko najvažnijih savjeta, koji če vrijediti za svakoga i na ovom i na onom svijetu.
Tako po carskoj zapovijedi izaberu najbolja dvadeset i tri mudraca, te svi po redu jedni po jedan iziđu pred cara i svaki mu kaže, kako je koji znao, po nekoliko savjeta, koje je car zlatnim slovima u posebnu knjigu upisao pod naslovom: „Nasihatul hućema“, što znači „mudri savjet“, te ih car među najdragocjenije stvari ostavi.
Pričaju još i danas da se svi istočni narodi po tim savjetima vladaju
I savjet
Prije svega treba čovjek da znade: što je-odaklen je-i kuda će, pa prema tome da se vlada i postupa.
Nemojte svoga života u neznanju i gluposti provoditi. Vazda tražite i nastojte da naučite pa makar to bilo i na onoj strani svijeta. Od znanja i nauke nek vam nema milije i draže stvari.
Nemojte onaj svijet prodati za ovaj. Sigurajte sebi brašljenicu za onoga svijeta, jer dok zovnu, mora se tamo polaziti. Što ne treba da se govori, nemojte ni govoriti, a tuđe sramote nemojte nikada otkrivati
I ovaj rad ćemo završiti još jednom mudrošću.
Abdul-Melik i sinovi
Pričaju kako je Abdul-Melik govorio svojim sinovim:
„Nastojte steći ono što vam najgori nasilnik oteti ne može“
Upitaju ga sinovi: „ A šta je to?“
„ To je znanje i nauka“
Literatura:
1. Muhsin Rizvić: Književno stvaranje muslimanskih pisava u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, knj. 1 ANUBiH, Sarajevo 1973.
2. Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak: Istočno blago , knj. 2 Svjetlost, Sarajevo, 1987.