Bio jednom jedan čovjek koji je usnio da ga goni neki lav. Čovjek dotrča do drveta, pope se na njega i sjede na jednu granu. Onda pogleda prema dolje i vidje da je lav još uvijek tu, da ga čeka. Čovjek se onda okrenu i pogleda na stranu, na mjesto gdje se grana na kojoj je sjedio spaja sa stablom i ugleda dva pacova kako se kreću kružeći i kako glođu granu. Jedan miš je bio crn, a drugi bijel. Grana će ubrzo pasti na zemlju. Užasnuti čovjek potom opet pogleda prema dole i shvati da se pojavila i velika crna zmija i smjestila se taman ispod njega. Zmija otvori svoja usta tačno ispod čovjeka, tako da bi taman u njih mogao pasti.
Onda se čovjek osvrnu oko sebe da potraži nešto za šta bi se mogao uhvatiti. Tad ugleda drugu granu i na njoj pčelinju saću. S nje su cijedile kapi meda. Čovjek poželi da okusi jednu kap. On isplazi jezik i njime ugrabi jednu kap meda koja je upravo padala. Med je bio predivnog ukusa! Zato čovjek poželi da okusi još jednu kap. I kad to učini, sav se izgubi u slatkoći meda. U međuvremenu je zaboravio na dva pacova koji su glođali granu na kojoj je sjedio, zaboravio je i na lava i zmiju koji su vrebali tačno ispod njega.
Nakon nekog vremena čovjek se probudi. Kako bi saznao značenje sna, čovjek se uputi pobožnom učenjaku da ga upita za tumačenje.
Učenjak reče:
„Lav kojeg si vidio, tvoja je smrt. Uvijek te goni i ide za tobom gdje god da kreneš. Dva pacova, crni i bijeli, predstavljaju noć i dan. Crni je noć, a bijeli je dan. Oni kruže okolo, jedan za drugim, jedu tvoje vrijeme i približavaju te tvojoj smrti. Velika crna zmija tamnih usta predstavlja tvoj kabur. On je tu, samo čeka da padneš u njega. Medno saće je ovaj svijet, a slatki med udobnosti ovog svijeta.
Mi volimo da okusimo kapi udobnosti ovog svijeta, a one su veoma slatke. Onda čeznemo za još jednom kapi, pa onda za još jednom… U međuvremenu se izgubimo u tom nastojanju i čežnji i zaboravimo na naše vrijeme, zaboravimo našu smrt i naš kabur.“
Izvor: dzemat-oberhausen.de