Dok je još konj bio sasvim slobodan, pasao je uvijek sam na nekoj livadi koju je smatrao posve svojom. Na tome mu dugo zaviđao jelen, pa je zahtijevao da mu odstupi polovinu livade, gdje je trave dosta popasao.
Konj se na to strašno razljuti, i da mu se osveti zovne čovjeka u pomoć. Ovaj mu obeća da će mu pomoći, ali samo onda, ako se dade zauzdati i zajahati da jelena može progoniti.
Konj pristane i dopusti da se na njega metne uzda i sedlo i da ga čovjek zajaše.
Ali tek što je upoznao njegova svojstva, čovjek odluči da ga pokori za sebe. Mjesto da jezdi za jelenom, tjerao ga svojoj kući i nije ga više puštao na slobodu, nego ga upotrebljavao za voženje, jahanje i oranje.
Dosta puta osveta
Nepametno poduzeta
Za kaznu veliku
Bude samom osvetniku.
Izvor: Ezop, Basne, eLektire.skole.hr, str. 65., sa starogrčkog preveo i prilagodio: Ivan Filipović