Obraćanje pažnje na kraj čovjekovog putovanja spada u osnove obrazovanja i odgoja kod Mevlane. Mevlana smrt smatra početkom vječnog života i prelaskom ka onosvjetskom životu.
On kaže:
Duša nikada ne umire. Ona, zapravo, napušta tijelo da bi stigla divnom vječnom životu i životu koji je ispunjen svjesnošću, budnošću, oštroumnošću, egzistencijalnošću i očitošću.
Važno je naglasiti da koliko god da je princip smrti izvan dometa čovjekove slobodne volje, ipak su kakvoća smrti i proživljenja u dometu njegove slobode izbora, jer svi umiru onako kako su na Ovom svijetu živjeli i na isti način će biti proživljeni na Onom svijetu.
Prema tome, edukacijski i odgojni planovi i programi u čovjekovom životu trebaju biti pripremljeni na način da kraj čovjekovog putovanja bude Božija blizina.
U tom slučaju neće imati nikakvog straha od smrti.
Onaj ko strahuje i bježi od smrti u stvari strahuje i bježi od samog sebe:
Sve ove smrti, smrti tijela nisu,
Ovo tijelo duši poput oruđa je.
Oruđe se slomi, al’ živ osta razbojnik,
Duša živa, iako joj jahalica krvari.
Kada izađe sunce proživljenja,
Iz zemlje će izaći i ružni i lijepi.
Hitat će k sudu Božijem,
Dobro i loše ide na provjeru.
Onaj kome su djela dobra – radostan je,
Onaj ko je djela loših – izbezumljen je i u vatri.
Ovaj je sretan: “Da, mi smo bogobojazni”,
A onaj drugi pognutog vrata poput visibabe.
Smrt svakog čovjeka slična je njemu, o sinak,
Kod neprijatelja neprijatelj, a za prijatelja prijatelj.
Onaj koji se boji – bježi od smrti,
On se boji sebe, o dušo, oprez!
Ružno je lice tvoje, a ne lice smrti,
Tvoja duša je poput stabla, a smrt lišće.
Iz tebe je izraslo bilo da je dobro ili loše,
Svaka ti je osobina iz tebe dobra i loša.
Sigurno ćeš biti proživljen u obliku
Svojstva koje bićem tvojim vlada,
Stoga, zavidnici na Sudnjem danu
Bez sumnje bit će proživljeni u obliku vukova.
Na Sudnjem danu pohlepni i tračari-lešinari
Proživljeni bit će u obliku svinje.
U biću je našem na hiljade vukova i svinja,
Čestito i nečestito, dobro i loše.
Dan sijanja je dan skrivanja,
Dan bacanja sjemena u zemlju.
Svjesnost je sa Onog svijeta, a kada
Ona ovlada, Ovaj svijet postaje nizak.
Svjesnost je sunce, a pohlepa led je,
Svjesnost je voda, a Ovaj svijet prljavština.
Sa Onog svijeta daje se pomalo
Da ne bi na Ovom svijetu cvjetala pohlepa i zavist.
Kada bude ubijeno ovo teško tijelo,
Oživi biće koje spoznaje tajne.
Iskušao sam, moja smrt je u životu mome,
Jer trajnost je moja u oslobođenju od života.
Izvor: “Stavovi Islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2016.