Musliman je dužan da se lijepo i odgovorno ponaša na svakom mjestu. Njegovo ponašanje na ulici, u školi, na fakultetu, u čaršiji, na pijaci, u prevoznim sredstvima i bilo kojoj drugoj javnoj instituciji mora manifestirati njegovu vjeru, poštenje, pravdu i savjesne postupke. On nije musliman samo u svojoj kući ili džamiji. On je musliman i na svakom drugom mjestu i to treba i pokazati.
Kultura ponašanja muslimana na javnim mjestima jasno je definirana u predaji koju prenosi El-Bera’, r.a., i u kojoj kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prošao pored ensarija koji su sjedili na putu, pa ih je posavjetovao: „Ako već morate sjediti na putu, onda odgovarajte na selam, pomozite potlačenom i uputite zalutalog!“[1]
Uz nazivanje i odvraćanje selama, pomaganja potlačenim i ugroženim time što ćemo onemogućiti silnicima da ih maltretiraju i upućivanju zalutalog koji traži neku osobu, kuću, instituciju ili ulicu, treba voditi računa i o obaranju pogleda, čime se čuva moralna čistota i onemogućava rasplamsavanje strasti između osoba suprotnog spola.
Džerir b. ‘Abdullah, r.a., prenosi: „Upitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o iznenadnom pogledu, pa mi je naredio da ga oborim!“[2]
Burejde, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Aliji b. Ebi Talibu, r.a: „Neka ti pogled ne prati pogled, jer imaš pravo na prvi ali ne i na drugi!“[3]
Nažalost, danas brojni muslimani sjede ili stoje po ulicama ili kafanama bez ikakve potrebe i upućuju poglede koji ih navode na grijeh, rasplamsavaju im strasti ili, pak, bivaju pokretači silnih tračeva i prenošenja tuđih riječi. S druge strane, mnogi muškarci ili žene sasvim se nelagodno osjećaju kada prolaze ulicom, sokakom ili mahalom, a druge ih osobe gledaju i ne obaraju pogled s njih. Nadamo se, da će ove Poslanikove, s.a.v.s., riječi biti podsticaj da tu ružnu praksu u budućnosti izbjegavamo, da se na ulici zadržavamo samo po potrebi i da gledamo i zadržavamo svoj pogled na drugim osobama, posebno osobama suprotnog spola, samo u krajnjoj nuždi!
Izvor: Šefik Kurdić, Islamski bonton, Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005, str. 351-352.
[1] Hadis bilježe Tirmizi u Sunenu: 43 – Kitabu-l-isti'zan, 30 – Babun ma džae fi-l-džalisi ‘ale-t-tariki, hadis br. 2726 i ocjenjuje ga kao hasenun-garibun i Ahmed u Musnedu: 4/282, 291, 293 i 301.
[2] Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 38 – Kitabu-l-adab, 10 – Babu nezari-l-fudžaeti, hadis br. 2159, Tirmizi u Sunenu: 44 – Kitabu-l-edeb, 28 – Babun ma džae fi nazreti-l-fudžaeti, hadis br. 2776 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun; Nesai u Sunenu: Kitabu ‘išareti-n-nisai, Babu nezari-l-fudžaeti i Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-n-nikah, 44 – Babun ma ju'meru bihi men gadda-l-besar, hadis br. 2148.
[3] Hadis bilježe Tirmizi u citiranom djelu, kitabu i babu, hadis br. 2777 i ocjenjuje ga kao hasenun-garibun i Ebu Davud u citiranom djelu, kitabu i babu, hadis br. 2149.