Povijest Kur'ana je potpuno jasna od vremena njegove objave, pa do danas. Ajeti i sure su cirkulirali preko jezika muslimana i oni su ih međusobno razmjenjivali. Svi znamo da je Kur'an, koga danas imamo u svojim rukama, onaj isti Kur'an koji je postepeno objavljivan Poslaniku prije četrnaest stoljeća. Prema tome, da bi se Kur'an ptihvatio i bio uvažen, nema nikakve potrebe za historijom kad je njegova historija jasna, budući da se knjiga koja za sebe tvrdi da je Božiji govor i za svoje tvrdnje navodi svoje ajete, izazivajući ljude i džine da donesu nešto slično njoj, ne može dokazivati ili opovrgavati da je došlo do njene izmjene ili deformacije historijskim dokazima i svjedočanstvima, niti pak potporom nekih ličnosti ili grupa njenim tvrdnjama.
Najjasniji dokaz da je Kur'an koji danas imamo u svojim rukama onaj isti Kur'an koji je objavljen časnom Poslaniku, da nije pretrpio bilo kakvu izmjenu ili promjenu, jeste činjenica da sva ona svojstva koja je on o sebi iznio, stoje i danas jednako kao i prije.
Kur'an kaže: Zaista sam ja svjetlo i uputa i vodim ljude istini i pravom smislu stvari.
On kaže: Ja, zaista, razjašnjavam čovjeku ono što mu je potrebno i što odgovara njegovoj zdravoj prirodi.
Još kaže: Ja sam, zaista, govor Uzvišenog Allaha, pa ako ne vjerujete, sakupite ljude i džine da sačine nešto slično, ili da i oni donesu nešto poput onoga što je donio nepismeni Muhammed, kooji se nije školovao tokom cijelog svog života, niti im je ko drugi rekao nešto poput onoga što im je govorio Muhammed. Ili, pogledajte u mene – da li u mom izlaganju, u mojim naučavanjima i odredbama nalazite ikakva nesuglasja!?
Ove karakteristike i odlike Časnog Kur'ana ostaju vječito aktuelnim.
Kada je riječ o napućivanju ka istini i realnosti, treba kazati da Kur'an koji držimo u rukama ima puno objašnjenje za svjetske tajne, sa najpreciznijim racionalnim dokazima. On je jedini izvor za modus sretnog i prijatnog života. On na prefinjen način poiva čovjeka vjeri idući za njegovim dobrom i lijepom konačnicom.
Što se tiče objašnjenja onoga što je čovjeku potrebno u njegovu životu Kur'an je svojim ispravnim nazorima postavio jednoboštvo (tevhid) kao svoje osnovno načelo. Iz njega je izveo sva ostala doktrinarna učenja i u tome nije zanemario ni najmanju sitnicu. Zatim je iz tevhida izveo uzorite moralne norme i izložio ih na posve jasan, transparentan način. Potom je definirao oblike njegovog ličnog i društvenog postupanja i naveo njegove dužnosti, prema onome kako to sugerira i njegova ljudska priroda, prepuštajući pojedinosti toga u Poslanikovom sunnetu.
Iz zbira onoga što nalazimo u Kur'anu i Poslanikovom sunnetu dobijamo islamsku vjeru u svoj njenoj punoći. To je vjera koja na jedan savršen i precizan način uzima u obzir sve društvene i individualne okolnosti, u svim vremenima i razdobljima, i čiji su propisi lišeni svake oprečnosti i međusobne odbojnosti, kako među njegovim dijelovima tako i u čitavoj materiji.
Islam je vjera čija sva pitanja ne bi bio u stanju percipirati ni najveći pravnik svijeta kada bi u tu svrhu potrošio i sav svoj život.
Kada je riječ o nenadmašnosti Kur'ana u njegovom jezičkom izričaju treba kazati da kur'anski izričaj potječe iz samog korijena arapskoga jezika u njegovom zlatnom dobu kada su se Arapi odlikovali izrazitom čistoćom jezika i visokom riječitošću. Usred toga kur'anski stil predstavljao je svijetleću baklju koja je blještala u tom vremenu. Arapi su čistoću jezika i rječitost izgubili već u prvom stoljeću po Hidžri što je bila posljedica islamskih osvajanja i miješanja sa strancima kojima je arapski jezik bio tuđ. Jezik arapske konverzacije tada je postao poput svih drugih jezika – izgubio je jezički sjaj i svijetleće blještavilo. Pa ipak, nadnaravnost Kur'ana ne nalazi se samo u tom formalnom načinu obraćanja, on ljude izaziva i značenjskim sadržajima svog stila.
Oni koji su upućeni u arapski jezik, njegovu poeziju i prozu, ne mogu sumnjati da jezik Kur'ana predstavlja sam vrhunac jezičke pitkosti i čistote, što je naprosto fascinirajuće i što se jezikom ne da opisati. Kur'an nije ni poezija ni proza, već ima svoj osoben stil, privlačan poput privlačnosti visoke ppoezije, dotjeran poput vrhunske proze. Ako bi samo jedan njegov ajet, ili rečenica, bili umetnuti u govor nekog elokventnog govornika, ili u stranicu knjige nekog književnika, sigurno bi tu zasijali poput svjetiljke u mračnoj zemlji.
Pored formalno – stilske, Kur'an je sačuvao i svoju semantičko – sadržinsku nadnaravnost. Široki i sveobuhvatni planovi islama vezani za doktrinarne i moralne spoznaje, te društvene i individualne praktične propise, a čije osnove i načela nalazimo u Časnom Kur'anu, prevazilaze ljudske mogućnosti, osobito mogućnosti čovjeka, sredine i arapske nacije iz Poslanikova vremena.
Nemoguće je da se objavi knjiga kakav je Kur'an po jedinstvenom obrascu, sa međusobno sličnim dijelovima u periodu od 23 godine u različitim uvjetima i situacijama, u stanju straha i nemira, bezbjednosti i mir, u stanju rata i sigurnosti, u stanju osame i samoće, u društvu i životnoj vrevi, na putovanju i u mjestu boravka…da se objavljuje sura po sura, i ajet po ajet a da među njima nema proturječnosti, kontradiktornosti i uzajamnog opovrgavanja.
Jednom riječju, sva ona svojstva koja su bila zastupljena u Kur'anu iz Poslanikova doba nalaze se i u ovom današnjem Kur'anu bez bilo kakvih promjena, oodstupanja ili izmijena. Uz to, Uzvišeni Allah je rekao da je Kur'an zaštićen od svake promjene:
Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti. (El – Hidžr, 9)
A on je, zaista, knjiga zaštićena, laž jj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudrog i hvale Dostojnoga. (Es – Sedžada, 41-42)
Izvor: Kur'an u islamu, Sejjid Muhammed Husein Tabatabai, s arapskog preveli: Enes Karić i Nusret Čančar, el – Kalem i fondacija Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2008., str. 154 – 157.