Autor: Hamdija Čabaravdić
Kur'an, a.š., je čist od bilo kakvih nedostataka i manjkavosti.
A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi našli mnoge proturječnosti. (En-Nisa, 82)
Ibn Džerir et-Taberi u svome tefsiru za ovaj ajet kaže:
„A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? – drugim riječima, kao da je rečeno: ‘O Muhammede, Allahova je to Knjiga. Oni znaju za Allahove dokaze njima iznesene, u tvojoj pokornosti i u tvom slijeđenju. Doista je ono s čim si poslan od tvoga Gospodara. Poslan si radi objelodanjivanja kur'anskih značenja i uspostave zakona u njemu prezentiranih. Da je Kur'an od nekog drugog, a ne od Allaha, razlikovali bi se njegovi propisi, a njegova značenja bila bi proturječna, tako da bi jedno isključivalo drugo.'“
Ibn Džerir prenosi riječi Katadea:
„Allahov Govor nije proturječan, on je istina, u sebi on ne koncipira laž. Ljudski govor je taj koji je proturječan.“
Prenosi se od Ibn Zejda da je rekao:
„Zaista, Kur'an ne proturječi sam sebi, kao što ljudsko neznanje to čini. Pa doista je čovjek taj koji je ograničen svojim razumom i neznanjem.“ Potom Zejd citira ajet: Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, dž.š., sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti.
Ibn Zejd na kraju zaključuje: „Dužnost svakog vjernika je da kaže: ‘Sve je od Allaha’, te da vjeruje u nejasne (el-mutešabih) ajete, i da o njima ne raspravlja. Pa ako ne zna njihovu nakanu ili ih uopće ne razumije, treba kazati: ‘To što je Allah rekao je istina’. Treba znati da Allah, dž.š., nije porekao ništa što je ranije rekao. Dužnost svakog vjernika je da potpuno vjeruje u sve ono što je Allah, dž.š., objavio.“[1]
Izvor: Izbor radova studenata FIN-a, Udruženje studenata FIN-a, Sarajevo, 2001, str. 5.