Od stvari koje vode ka Allahovoj, azze ve dželle, ljubavi jeste i skrušeno učenje Kur'ana uz razmišljanje i razumijevanje (njegovih ajeta).
Nije čudno da blizina s Allahovom knjigom bude jedno od najvećih dobrih djela koja vode ka Allahovoj ljubavi.
Mada je Uzvišeni Allah Svojom mudrošću htio da naše vjerovanje u Njega bude vjerovanje u ono što se ne vidi, On, subhanehu, isto je tako htio da Njegovo obraćanje nama i Njegov govor nama bude pojavna (vidljiva) stvar. Tako mi vidimo Njegov govor napisan u niscima redaka, čujemo ga kad se uči, i utjecaj Njegovih riječi na srca uvijek se obnavlja.
Prijašnje dobre generacije su to osjećale kada bi učile Kur'an. One su ga primale poput onoga, koji je odsutan u tuđini, pa primi pismo od voljene osobe, koje je s čežnjom iščekivao.
Hasan ibn Alijj, radijallahu anhu, kaže: ‘Oni prije vas smatrali su Kur'an pismima od njihovog Gospodara. Zbog toga su o njima razmišljali noću i nedostajala su im danju.’[1]
To je, ako malo bolje pogledamo, jedna velika i divna stvar, a to je da se Bog, Veliki, Uzvišeni, Vlasnik moći, slavljen neka je, posebno obratio ovom slabom i malom čovjeku Svojim pismom, Svojim govorom i ukazao mu čast da se obraća i da doziva.
Ibnul-Dževzi, rahimehullah, kaže: ‘Onaj koji uči veličanstveni Kur'an treba gledati kako je Uzvišeni Allah bio milostiv prema Svojim robovima tako što je značenja Svoga govora prilagodio njihovom nivou razumijevanja. Treba znati da ono što čita nije ljudski govor. Treba da se prisjeti veličine Onoga Koji govori, slavljen neka je On, i razmišlja o Njegovom govoru.’[2]
To je davanje počasti čovjeku. Bilo koja počast prema ovom stvorenju nije joj ravna.
Ibnus-Salah, rahimehullah, veli: ‘Učenje je Kur'ana počast, koju je Allah dao ljudskom rodu. Prenosi se da melecima to nije dato i da se oni trude da čuju njegovo učenje od ljudi.’[3]
Ta počast učenja Kur'ana postaje potpunija kada je ono iskreno, jer je iskrenost, kao što kaže imam En-Nevevi, rahimehullah, ‘prva stvar koju mora posjedovati učač Kur'ana, pa se treba u sebi prisjetiti da on doziva Uzvišenog Allaha.’[4]
Pogledaj, brate muslimane, kako ti je Allah, neka je uzvišen i svet, dao pravo da Ga dozivaš. Znaj da ti je time dao tajnu Svoje ljubavi. Kur'an je dokaz Njegove ljubavi.
Pošto Kur'an upućuje na Allaha i na ono što Allah voli, onda je, svakako, Njegova ljubav put pomoću koje srce i razum stižu do spoznaje Allaha i onoga što On voli. Time se dolazi do spoznaje Allahovih svojstava i imena, onoga što Njemu priliči i onoga od čega je On čist, onoga šta je naredio i onoga šta je zabranio od detaljno pojašnjenih propisa koji vode Njegovoj ljubavi i Njegovom zadovoljstvu.
Jedan od ashaba Allahovog Poslanika zavrijedio je Allahovu ljubav učeći jednu suru s razmišljanjem i ljubavlju prema njoj. To je sura ‘El-Ihlas’ (‘Kul huvallahu ehad’), u kojoj se opisuje Milostivi, dželle ve ala. On ju je stalno učio u svome namazu pa kad je upitan o tome, rekao je: ‘Ona predstavlja opis Milostivog, i ja volim da je učim.’ Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Obavijestite ga da ga Allah voli.’[5]
Onaj ko zavoli Kur'an mora zavoljeti i Allaha, jer se Njegov opis nalazi u njemu, a i Allahovog Poslanika, sallalllahu alejhi ve sellem, jer ga je on dostavio. Abdullah ibn Mesud veli: ‘Onaj ko voli Kur'an voli Allaha i Njegovog Poslanika.’[6]
Nema sumnje da je jedan od najvećih pokazatelja ljubavi prema Kur'anu trud da se on shvati, da se o njemu i njegovim značenjima razmišlja, kao što je dokaz slabosti te ljubavi ili njenog nepostojanja okretanje od razmišljanja o njemu i njegovim značenjima.
Izvor: Ibn Kajjim El-Dževzijje, Deset stvari koje vode Allahovoj ljubavi, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2005., str. 17-20.
[1] Et-Tibjan fi adabi hameletil-Kur'an od imama Muhibuddina En-Nevevija, str. 28, izdavač: Mektebetul-Menar, Jordan.
[2] Muhtesaru mihhadžil-kasidin, str. 46.
[3] El-Itkan fi ulumil-Kur'an od hafiza Dželaluddina Abdurrahmana Es-Sujutije, 1/291, izdavač: Darut-turas, Kairo.
[4] v. Et-tibjan fi adabi hameletil-Kur'an od imama En-Nevevija, str. 38.
[5] Bilježi ga Buhari, hadis br. 7375, Fethul-bari, 13/360. Bilježi ga i Muslim, hadis br. 813, 1/557.
[6] Bilježi ga Et-Taberani u djelu El-Kebir, eser br. 8657. El-Hejsemi, u djelu El-medžmeu, koji kaže: ‘Njegovi su prenosioci pouzdani.’