Kur'an kao zbir propisa namijenjen ljudima da im ukaže na pravi put, pun je dokaza koji upućuju na to da je njegov tvorac Allah, dž.š., jer je Kur'an prije 1400 godina otkrio istine koje nisu bile poznate tadašnjem čovjeku.
Ilustracije radi navešćemo samo nekoliko ajeta uzvišenog Kur'ana u kojima su otkrivene izvjesne tajne prije nego što su ljudi naučnim putem došli do ovih istina.
U poglavlju El-En'am, 30. ajet, Allah, dž.š., kaže:
Zar nevjernici ne vide, da su nebo i Zemlja bili sastavljeni, pa smo ih mi rastavili i sve što je živo iz vode izveli.
U ovom ajetu je ukazano na prvobitno stvaranje Zemlje i da je ona predstavljala dio jedne cjeline. Da je ovo istina, nauka nam je to djelomično dokazala.
S druge strane biologija je potvrdila i drugu istinu da je elemenat vode nužan svakom živom biću i da se ni jedan život ne da zamisliti bez vode.
Govoreći o Sunčevom sistemu i kretanju planeta, u poglavlju Ja-sin, ajet 38-40, Kur'an kaže:
Sunce se kreće po ustaljenoj putanji. To je određenje Sveznajućeg. I mjesecu smo odredili mjesta kretanja, pa na kraju, postane kao suha savijena palmina grana. Niti Sunce treba da dostigne Mjesec, a ni noć da pretekne dan. Sve u vasioni plovi.
Onda, kada se loptasti oblik Zemlje nije mogao ni zamisliti, još tada je Kur'an govorio da sve u vasioni plovi i da Sunce i Mjesec imaju svoju određenu putanju s koje ne skreću.
U poglavlju Junus, 5. ajet, Allah, dž.š., kaže:
On je stvorio Sunce da jarkim zrakama svijetli (sobom), a Mjesec da obasjava (prima svjetlost Sunca). Odredio je Mjesecu putanju da biste znali broj godina i da biste znali računati.
U navedenom ajetu Kur'an objašnjava prividnost mjesečeva svjetla i kaže da on nema vlastite svjetlosti. Bio je to jedan podatak više koji tadašnja arapska nauka nije poznavala. Svi znamo da je okretanje Zemlje oko svoje osi jedno od skorašnjih naučnih otkrića, a prije 14 stoljeća Allah, dž.š., javlja ljudima preko Muhammeda (a.s.):
Gledaš, vidiš brda i misliš da miruju, a ona lete (kreću se) kao oblaci. (En-Neml, 88)
U poglavlju R'ad, u 19. ajetu stoji:
Mi smo poslali vjetrove da oplođavaju.
Botanika je vrlo kasno otkrila da postoje muški i ženski cvjetovi i da pelud, prenešen vjetrom, vrši isključivo oplođavanje. Ako toga oplođavanja nema, ne može biti ni roda na biljci. I ovu naučnu istinu Kur'an je davno ustanovio.
U poglavlju Zumer, u 6. ajetu stoji:
Stvara vas (Bog, dž.š.) u utrobama majki vaših, pa vas iz jednog oblika pretvara u drugi, u tmini trostruko obavijenoj.
Savremena nauka o zečeću (embriologija) nedavno je otkrila da je začetak (embrion) omotan u majčinoj utrobi trima kožicama kroz koje ne prodiru voda, svjetlost i temperatura. Detalje ovih kožica i njihovu funkciju tek je nedavno ustanovila embriologija, a Kur'an je to davno konstatovao.
Da citiramo i jedan uzvišeni ajet, koji se odnosi na atom i naučno otkriće o razbijanju atoma. Bog, dž.š., kaže:
Od tvoga Gospodara neće biti skriveno ništa, veličine atoma, niti manje od toga. (Junus, 61)
Postoje, dakle čestice i manje od atoma, čime se indirektno ukazuje na protone, elektrone i neutrone. Pa, zar je moguće, poslije ovakvih divnih i jasnih primjera, da pretpostavimo kako kur'ansko učenje nije saglasno s dokazanim naučnim gledanjem!
Izvor: Islamska čitanka, vjeronaučni priručnik, VII dopunjeno izdanje, El-Kalem, Sarajevo, 1991., str. 219-220.