Časni Kur'an na takav način veliča značaj i ugled znanosti da mu u tome nije prethodio sličan primjer u ostalim nebeskim knjigama. Kao primjer dovoljno je navesti da je predislamsko doba Arapa nazvano „doba neznanja“, a u Kur'anu nalazimo stotine ajeta koji zagovaraju znanost i spoznaju i izražavaju veličinu znanosti i njeno visoko mjesto u životu čovjeka. Uzvišeni Allah, podstičući čovjeka onom najvrednijem, kaže sljedeće:
Koji čovjeka poučava onome što ne zna.[1]
Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.[2]
Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju.[3]
Pored ovih postoji još mnogo ajeta koji pozivaju veličanju znanosti. U hadisima Božijeg Poslanika i članova njegove porodice, mir neka je na njih, nalaze se svjedočanstva koja obilato podstiču izučavanje znanosti i ističu njenu važnost i veličinu.
Znanost čije izučavanje Kur'an podstiče
Časni Kur'an u mnogim ajetima, a ovdje ih sve ne prenosimo, poziva na razmišljanje o nebeskim znakovima, svijetlećim zvijezdama čudnovatog položaja i savršenom sistemu u kojem one plove. On poziva na razmišljanje o stvaranju Zemlje, mora, planina, kotlina, i o onome što je čudno u utrobi Zemlje, o smjeni noći i dana i o izmjeni godišnjih doba. On poziva na razmišljanje o čudnovatom ponašanju biljke i sistemu koji ona slijedi, i o stvaranju životinja, njihovim tragovima i onome što one u životu daju.
Kur'an poziva na razmišljanje o fenomenu stvaranja samog čovjeka i tajnama položenim u njega. Čak šta više, on poziva na razmišljanje o duši i njenim unutarnjim tajnama i njenoj povezanosti sa višim svjetovima. On također poziva na putovanje u razne predjele Zemlje i na razmišljanje o drevnim tragovima, on poziva na istraživanje stanja naroda i ljudskih zajednica, njihove tradicije i povijesti.
Na ovako osoban način Kur'an poziva na izučavanje prirodnih, matematičkih, filozofijskih i ostalih znanosti do kojih dopire ljudska misao i podstiče njihovo istraživanje radi opće čovječanske koristi i usrećenja ljudskog roda.
Da, Kur'an poziva ovim znanostima uslovljavajući da one budu put spoznaji istine i pravog smisla i ogledalo spoznaji kosmosa, što je pretpostavka za spoznaju Uzvišenog Allaha. Što se tiče znanosti koje čovjeka odvraćaju od Istine i pravog smisla u rječniku Kur'ana za njih je sinonim glupost i neznanje.
Uzvišeni Allah kaže:
Oni znaju samo spoljašnu stranu života na ovome svijetu a prema onome svijetu su ravnodušni.[4]
Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprene stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite.[5]
Časni Kur'an, podstičući izučavanju raznovrsnih znanosti, upućuje na savršeni ciklus Božanske spoznaje, univerzalnost morala i islamskog prava.
Izvor: Sejjid Muhammed Husein Tabataba'i, Kur'an u islamu, Kulturno odjeljenje Islamske Republike Irana, Beograd, 1991., str. 115-117., prevod s arapskog: Enes Karić, Nusret Čančar