Laž je korijen mnogih zala i nesreća. Laž je spojena s mnogim drugim ružnim svojstvima poput licemjerja, krivokletstva, ogovaranja i slično.
Časni Poslanik, s.a.v.a., kazao je: „Tri su znaka dvoličnjaka: kada govori, laže; kada obeća, iznevjeri; kad mu se što povjeri, izda.“
Laganje je čest uzrok zastranjenja s Pravog puta. Također, osoba koja sluša ono što lažac govori, pa povjeruje u to, dovodi sebe u opasnost da posrne u vjeri. Ako se radi o laži u pitanjima vjere i vjerskih propisa, onda njen utjecaj na ljude može biti katastrofalan.
Lažac se lažju koristi kako bi stekao autoritet kod ljudi. No, istina ne ostaje vječno sakrivena, a lažac onda gubi obraz i dostojanstvo. Treba znati da lažac laže i sebe i druge. On se, zapravo, nalazi u žestokom sukobu sa samim sobom, jer teško je jezikom iznositi nešto za što se srcem zna da nije istina.
Hazreti ‘Ali kaže: „Musliman se mora kloniti drugovanja s lašcem, jer lažac laže sve dok ne dođe dotle da mu niko ne vjeruje čak i ako kaže istinu.“
U svakom slučaju, laganje znači ponižavanje vlastite ličnosti, tako da to nipošto ne može biti u skladu s islamskim moralom. Nasuprot tome, istinoljubivost i poštenje znaci su ljudskosti i čestitosti. Ljudi će uvijek poštovati osobu koja se potvrdi kao istinoljubiva. Takvom osobom zadovoljan je i Bog i društvo u kome čovjek živi.
Prenosi se da je Poslanik islama, s.a.v.a., rekao: „Vjera nijednog čovjeka nije ispravna sve dok mu srce nije ispravno. A ničije srce nije ispravno sve dok jezik ne bude ispravan.“
Hazreti ‘Ali kaže: „Nijedan rob neće okusiti vjeru dok se ne prođe laži, bilo u šali, bilo u zbilji.“
Izvor: M. Behešti, M. J. Bahonar, A. Golzade, Smjerokazi islama, prijevod: N. Hodžić i M. Kodrić, Naučnoistraživački institut „Ibn Sina“, Sarajevo, 2002, str. 138-139.