Autor: dr. Petar Radaković
Bili ste uvjereni da ste pronašli idealno skrovište za slatkiše i odlazite po dnevnu dozu za vašeg malog «istrebljivača» čokoladica, a onda u šoku otkrivate da su zalihe nestale i doznajete da je slatkiše odnio gladnom mačku jer mu ga je bilo žao.
I, dok vam priča, vi gledate u «dokazni materijal» razmrljan po njegovom licu i odjeći, čudeći se kako vam samouvjereno laže, a da nije ni trepnuo. Ne očajavajte, jer sva djeca eksperimentiraju s izvrtanjem istine. Što je dijete inteligentnije, to će raspon izmišljenih priča biti veći. Da biste usmjerili malog Pinokija k istini, morate davati dobar primjer tako što ćete uvijek ispunjavati obećanja i nikada nećete lagati. Težina laži ovisi o motivu koji stoji u pozadini neistine, dobi djeteta i pravilima ponašanja koja ste postavili u okviru porodice.
Skrivene želje
Djeca počinju izmišljati već od druge godine života, a u petoj godini njihova je mašta toliko intenzivna da ne mogu razlučiti stvarnost od fantazije. Ponekad je izvrtanje istine plod skrivenih želja djeteta, pa ako vaš četverogodišnjak donese «harač» iz vrtića govoreći kako je to odgojiteljica odobrila, nemojte ga proglasiti lažljivcem, jer je zbog prevelike želje za igračkom sebe uvjerio da se to stvarno i dogodilo. Najčešće djeca pribjegavaju laži da bi se izvukla iz neprilike. Da li iz želje da vas ne razočara ili zbog straha od vaše reakcije, svako njegovo nedjelo bit će popraćeno rečenicom: «Nisam ja», a situacija se dodatno komplicira ako se u životu vašeg djeteta pojavi izmišljeni prijatelj koji je u glavici vašeg anđela stvaran, koji će biti kriv za sve razbijene vaze, potrgane knjige, kaos u sobi i šišanje lutkica.
Mašta – temelj kreativnosti
U situaciji kada se ne radi o smišljenom laganju ili kada dijete nije svjesno da je loše govoriti laž, najgore je što možete učiniti da kaznite svoje dijete, da mu držite duga predavanja ili da ga optužite da laže, jer to može samo produbiti njegov strah i potaći ga da smišlja još nevjerojatnije priče. S druge strane, ako ne reagirate navrijeme i zatvorite oči pred sitnim neistinama, postoji opasnost da mu u kasnijem razdoblju laganje postane navika. Zato na vrijeme počnite objašnjavati djetetu da čak i kad nešto jako želi, bilo da se radi o posjetu Spidermanu ili putu u Disneyland, to ne može uvijek postati stvarnost. Ma što uradio, potaknite ga da nakon izmišljene ispriča i stvarnu verziju događaja riječima: «Znam da vjeruješ da je gospodin Izmišljeni gurnuo tvoju sestru, ali pokušaj se sjetiti kako si mu ti pomogao.» Dok mu čitate bajke i priče, naglašavajte mu razliku između onoga što postoji i događaja u priči, ali mu pri tome ne gušite njegovu maštu, koja je sjajna osnova za razvoj kreativnosti.
Svjesne obmane
Oko šeste godine djeca postaju svjesna da je laganje loše, ali ih to ne sprječava da i dalje koriste neistinu kako bi riješili neki problem ili izbjegli kaznu. U tom razdoblju dijete brižljivo i planski bogati svoj repertoar lažnih izgovora, pa će učiteljici za neuredan domaći zadatak probati progurati priču da je bio bolestan. Vršnjaci s kojima se druži potiču želju vašeg djeteta da laže zbog želje za dokazivanjem i podizanjem samopoštovanja, pa tako priča da je vozio bicikl «sto na sat», bio na utakmici «s milijun gledatelja», a još je gore ako vidi kako se njegov prijatelj laganjem izvukao iz «nebranog grožđa» i eto mu motiva da i on to pokuša.
Treba li laganje kažnjavati
U starijoj dobi, ako vaše dijete prečesto koristi laži kako bi nešto dobilo ili ozbiljne prekršaje prikrilo s laži, morate s njim izgraditi odnos povjerenja i uvijek mu istaknite primjere iskrenog ponašanja koje primijetite na TV-u ili dok čitate knjigu, prije svega da ublažite njegov strah od kažnjavanja. Veoma je važno da prepoznate svaki put kada vas vaše dijete «farba», a ako to uradi da bi nešto zataškao, za što biste ga kaznili, primijenite dva oblika ukidanja privilegija: npr., kada je prisvojio igračku iz trgovine i pri tome vas slagao, možete ga odvesti do trgovine da plati igračku, ispriča se i zabraniti mu tog dana da gleda televiziju. Drugi put mu zbog laži ograničite vrijeme igranja s prijateljima. Ne pretjerujte da dijete kažnjavate prečesto i pregrubo, jer možete postići kontraefekt. Ne vičite na vašu «šeprtljicu» koja je prolila mlijeko i to neće priznati. Dovoljno ga je nakon pitanja: «Kako se to dogodilo?» pozvati da očisti nered, uz komentar da bi vam bilo draže da je odmah rekao istinu. Time se vaše dijete neće ustručavati ubuduće otvoreno reći kada mu se dogodi neka nezgoda, a s vremenom će se osloboditi pa će vam priznati mnogo ozbiljnije prekršaje.
Laž treba prepoznati
Da biste sa sigurnošću utvrdili da li vam dijete laže, pažljivo pratite što vam govori, koliko je njegova priča dosljedna, ima li nelogičnosti, bajkovitih trenutaka, podsjeća li na neku priču koju ste mu čitali ili na crtić koji je gledao, obratite pažnju na izraz njegovog lica (ako vas ne gleda u oči i ima znakova nervoze, najvjerojatnije se radi o izmišljenoj verziji događaja). Kada djeca govore istinu, spontana su i na većinu pitanja odgovaraju bez problema, ali ako se dijete ponaša kao da je na generalnoj probi za neku predstavu, zamuckuje i griješi u tekstu, postavite mu dodatna pitanja, uz izgovor: «Oprosti, ali ovo baš nisam razumio.» pa, ako se gubi u svojim odgovorima, potaknite ga da kaže što se zapravo desilo, nemojte ga proglasiti lažljivcem, osuđujte laž, prekorite postupak, ali nemojte ponižavati svoje dijete, jer ono samo želi zaštititi sebe i pri tome vam ugoditi.
Smije li se ponekad lagati
«Bijele laži» su neistine izrečene s ciljem da se neka osoba ne povrijedi ili da dijete zaštiti sebe. Dok dijete učite bespogovornoj iskrenosti, morate mu objasniti da nije lijepo reći baki: «Joj, kako ti je lice smežurano», ili da odbije poziv prijatelja tako što će mu reći: «Ne volim te i zato neću doći». A ako strancu koji zazvoni na vrata iskreno odgovori: «Ne smijem te pustiti u stan dok mi roditelji nisu prisutni», ta bijela laž poželjna je i nije nedopustiva. Zato vježbajte s djetetom kako da prepozna situacije u kojima ne treba biti potpuno iskren. Vježbajte igre pretvaranja u kojima ćete osmišljavati različite situacije i vježbati što da u nekoj prilici kaže i uradi. Napravite male predstave o «ružnoj djevojčici», «nepoznatoj teti koja zove kad nikoga nema kod kuće», pa to usporedite s «razbijenom vazom», «kašnjenjem kući» i sličnim pričama tijekom kojih ćete svoje dijete učiti vrijednostima istine.
Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, god. LI, br. 598-599, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ u suradnji s HZJZ, ZZJZ OBŽ i ZZJZ SDŽ, Rijeka, studeni-prosinac 209, str. 7-8.