Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Teško onom koji se lažima služi da bi nasmijao ljude! Teško njemu! Teško njemu![1]
Savjeti i upute:
Ovaj hadis upozorava na laž, makar bila u šali. Poslanik, a.s., se šalio, ali je i u njoj govorio isključivo istinu i nije pretjerivao u tome. Musliman ne bi smio imati običaj da zasmijava ljude na skupovima, jer prekomjerna šala obično vodi u laž i izvodi iz okvira uljudnog ponašanja, što ne dolikuje muslimanu, posebno ne dolikuje onima koji izučavaju Šerijat ili znaju Kur'an napamet!
Razmisli o Allahovim riječima: Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju i oni su pravi lažljivci.[2]
I riječima Njegovog Poslanika, a.s: Doista laž vodi ka razvratu, a razvrat ka vatri. Čovjek će lagati i služiti se lažima sve dotle dok se kod Allaha ne upiše kao lažov.[3]
Ako čovjek postane poznat po lažima, onda će se njemu pripisivati svaka laž, pa makar je i ne izgovorio. Zato pjesnik kaže:
Dosta je lažovu problema
da je djelimično istina što se govori o njemu.
Kad god čuješ laž,
iako je drugi izgovori, pripisuje se njemu.
Tako je zato što je on poznat među ljudima po ovoj ružnoj osobini i u društvu više ne može biti povjerljiv, jer se njemu pripisuje svaka laž koja se pročuje.
Stoga, laž je velika bolest i lažac je odbačen od društva. U njega svako gleda sa sumnjom i nedoumicom, svi ga izbjegavaju i ne sarađuju s njim, a čak se i meleci udaljavaju od njega.
Ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Kada čovjek nešto slaže, melek se udalji od njega milju zbog smrada kojim zaudara ta laž.[4]
Nastoj istinu govoriti u svakoj situaciji i nemoj posustati u tome, pa makar se radilo o šali, vicu i sl. Pogledaj kako je Poslanik, a.s., obradovao lijepom viješću onog koji govori isključivo istinu: Onom koji ne bude lagao ni u šali garantiram kuću usred Dženneta.[5]
Neki od nas zapadnu u laž u nekim sitnicama – naprimjer neko nas pozove na gozbu, a mi se ustručavamo za sofrom misleći da je to neki vid pristojnosti i uljudnosti.
Esma bint Jezid, r.a., kaže: „Rekla sam: ‘O Božiji Poslaniče, ako neka od nas kaže da ne može jesti određenu hranu, a može, da li se to tretira kao laž?“’ „Doista se laž tretira kao laž, kao što se manja laž tretira kao manja laž (ali je ipak laž).“, odgovorio je on.[6]
Allahov Poslanik, a.s., nam savjetuje da se iskreno ponašamo prema djeci kako bismo ih navikli na iskrenost i podarili im lijep moral.
Abdullah ibn Amir, r.a., veli: „Jednog me dana majka pozvala, a Poslanik, a.s., je bio prisutan u kući, pa je rekla: ‘Dođi da ti nešto dam.’ Na to je Allahov Poslanik, a.s., upita: ‘A šta si mu htijela dati?’ ‘Hurmi’, odgovori ona. ‘Kada mu ne bi dala ništa, to bi ti se upisalo kao laž!’, reče joj Poslanik, a.s.[7]
Zato, nastoj biti iskren u svakom segmentu svoga života kako bi uspio.
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za četvrti razred medrese, Rijaset IZ u BiH, El-Kalem, Sarajevo, 1433/2012., str. 44-46.
[1] Bilježi ga Et-Tirmizi, br. 2316 i veli da je hadis hasen. Također ga bilježi Ebu Davud, br. 4990.
[2] En-Nahl, 105.
[3] Bilježi ga El-Buhari, br. 5743 i Muslim, br. 2607.
[4] Bilježi ga Et-Tirmizi, br. 1972 i veli da je hadis hasen.
[5] Bilježi ga Ebu Davud, br.4800, Et-Tirmizi, br. 1993 i ocjenjuju ga kao hasen, El-Bejheki u Šu'abu-l-iman, br. 8017 s dobrim nizom prenosilaca. En-Nevevi ga je ocijenio kao sahih u Rijadu-s-salihin, br. 630.
[6] Bilježi ga Imam Ahmed, 6/438. i El-Bejheki u Eš-Šu'abu, br. 4821.
[7] Bilježi ga Ebu Davud, br. 4991, Imam Ahmed, 3/447 i El-Bejheki u Eš-Šu'abu, br. 4821.