Pod licemjerstvom podrazumijevamo govorenje ili postupanje koje nije u skadu s onim što čovjek ima u srcu. Čovjek koji se prikazuje muslimanom, a ustvari se sam ne osjeća tako, zaista je poput špijuna ubačenog među neki narod zato da bi iznutra radio protiv tog naroda. Licemjerstvo općenito izaziva pogubne posljedice. Zamislimo kako je ružna situacija kad vam se neko predstavlja kao prijatelj, pa mu vi sasvim iskreno, uzdajući se u njega, povjerite sve svoje tajne, a on to potom iskoristi protiv vas.
Poslanik, s.a.v.a., kaže: „Licemjerstvo je poput čvornata drveta. Kako ga god čovjek postavi, ne može se osloniti na njega. Naposljetku ga mora spaliti, jer od njega nema druge koristi.“
Oni koji sebe predstavljaju pobornicima boljitka naroda, čuvarima vjere i zajedničkih interesa, a zapravo samo gledaju kako da ostvare vlastite interese, sve su opasniji što su utjecajniji i autoritativniji među ljudima. Jer, moguće je da se narod pouzda u takve, prepusti im da čine što im je volja, što naposljetku vodi u opću nesreću.
Kur'an se najoštrije suprostavlja licemjerima i u više od 35 ajeta osuđuje i napada licemjerstvo i licemjere. Kad govori o njima, kur'anski ton je gdjekad tako oštar da ih se uspoređuje s nevjernicima i idolopoklonicima i obećava im se najgora i najteža džehennemska kazna.
O munaficima (licemjerima) Kur'an kaže: Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! A Allah ih je prokleo i njih čeka patnja neprekidna. (Et-Tevba, 68)
Kad im se kaže: „Prihvatite ono što Allah objavljuje i Poslanika!“ – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću. (En-Nisa, 61)
Oni govore: „Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!“ A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri neće da shvate. (El-Munafikun, 7)
Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima njihovim. Reci: „Samo se vi rugajte, Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite.“ (Et-Tevba, 64)
Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: „Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov Poslanik!“ I Allah zna da si ti, zaista, Njegov Poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci. (El-Munafikun, 1)
I zaista, licemjerstvo šteti i samom licemjeru i drugim ljudima. Licemjerstvo je prljavština ljudske duše, znak niske, jadne i destruktivne ličnosti. Čovjek koji pokazuje dvoličnost zaista je ponižena osoba i u njega se nipošto ne može pouzdati.
Hazreti ‘Ali o licemjerima kaže: „O ljudi, preporučujem vam bogobojaznost i odvraćam vas od dvoličnjaka. Oni su zabludjeli i oni su koji zabluđuju, okliznuli su se i hoće da se i drugi okliznu. Svakog trena druge su boje i stalno uzimaju drugi oblik. Okreću vas shodno njihovoj koristi i svuda su vam postavili klopke. Njihova srca su bolesna, ali im je vanjština lijepa.
U drugoj predaji hazreti ‘Ali kaže: „O ljudi, preporučujem vam bogobojaznost i da se klonite licemjera. Oni su zabludjeli, pa druge zabluđuju, posrnuli su i navode druge da posrnu. Svakog trena drukčije su boje i stalno uzimaju novo obličje. Terete vas zarad njihove koristi. Svuda su vam postvili zamke. Srca su njihova bolesna, a vanjština čista i ukrašena. Njihova riječ je lijek, ali im je djelo bolno. Oni nade prosipaju u vjetar.“
Izvor: M. Behešti, M. J. Bahonar, A. Golzade, Smjerokazi islama, prijevod: N. Hodžić i M. Kodrić, Naučnoistraživački institut „Ibn Sina“, Sarajevo, 2002, str. 132-135.